Zašto žrtve nasilja moraju biti skrivene u sigurnim kućama dok nasilnici slobodno šeću?
Objavljeno 23. rujna, 2014.
Vezani članci
PSIHIČKO NASILJE ČESTO JE GORE OD TJELESNOG
Moje ime je Marijana Fel, a javnost me se sjeća po mučnoj deložaciji moje obitelji. U povodu Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama ne mogu, a da ne progovorim o strahotama koje su mi se događale nakon prijave tog nasilja, stoji u pismu koje je ova samohrana i u ožujku deložirana majka iz Pitomače uputila medijima u povodu jučerašnjeg dana koji se u RH obilježava u spomen na 22. rujna 1999. kada su na Općinskom sudu (OS) u Zagrebu tijekom brakorazvodne parnice ubijene tri žene. Izlivši dušu na papir, upozorila je na naličje sustava u borbi protiv nasilja nad ženama pa navodi da su se nakon 18 godina braka s mužem nasilnikom, razvoda i dobivanja policijske zaštite, njezine strahote nastavile.
- Suprug traži razvrgnuće suvlasničke zajednice na sudu u Virovitici prije podjele zajedničke bračne imovine. Znala sam da postoji Obiteljski zakon koji štiti prvenstveno djecu i vjerovala da ćemo poslije proživljenog biti zaštićeni od novih šokova. Znala sam da postoji i Konvencija o pravima djeteta te o pravima čovjeka, vjerovala da se naši sudovi drže svega toga - navodi Fel. No, više ne vjeruje nakon svih obraćanja institucijama bez odgovora i 'pingpongiranja’ od vrata do vrata.
- Poslije svih proživljenih strahota u braku s nasilnikom – izbačena sam na ulicu s djecom bez mogućnosti da se branim jer sve žalbe sudu nisu bile proslijeđene na Županijski sud, a od prodaje kuće nisam dobila ni kune. Kao najgori zločinci, moja djeca i ja završili smo na ulici! Komentar sutkinje na neisplatu sredstava bio je da sam se žalila i da dok Županijski sud ne odluči o žalbi, ne mogu dobiti sredstva. Žalila se jesam i tražila odgodu deložacije do odluke ŽS-a i šest mjeseci da s to malo novca pokušam organizirati život obitelji, no izbačeni smo bez ičega. Tražila sam pomoć u smještaju, no ovdje ne postoje socijalni stanovi. Prihvatili su me stari i bolesni roditelji - prepričava Marijana svoju golgotu.
Osjeća se, kaže, jadno da nakon 18 godina braka i svega što je zajednički stekla sada dolazi k roditeljima ponižena, sa stambenim kreditom od 800 kuna mjesečno koji će otplaćivati još nekoliko godina, a sva ostala imovina ostala je na korištenje bivšem mužu.
- On uplaćuje alimentaciju (2250 kuna) po želji, što mi dodatno otežava ionako tešku financijsku situaciju. Za vrijeme kada mu je bila određena mjera opreza od strane suda, on od mene traži poveći iznos za kredit koji je otplaćivao i već mi radi blokadu na još neisplaćenim novcima za kuću. Pitam - jesam li ja bila ta koja je donijela takvu odluku? - kaže Fel. Navodi da se stariji sin obraćao Pravobraniteljstvu za djecu, no bez konkretnog odgovora.
– Šokantno je i što je sutkinja, koja je vodila slučaj deložacije, punim imenom i prezimenom objavila ime mog tada maloljetnog sina u medijima, najavljujući kaznenu tužbu protiv njega što je zakonom nedopustivo. Tražili smo reakciju institucija, no ništa! Gdje je tu pravda i svi oni nadležni za zaštitu žrtava? Je li Imovinski zakon iznad Obiteljskog i svih konvencija!? Pitam sve one koji će u povodu ovog dana govoriti i davati podršku žrtvama: Zašto žene žrtve nasilja moraju biti skrivene u sigurnim kućama dok nasilnici slobodno šeću? - upozorila je Fel.S.Župan
Nova kuća nakon Sigurne kuće?!
Na žalost, znam da se otvara i jedna kuća u kojoj će biti smještane žene kad im istekne rok boravka od godinu dana u sigurnoj kući, što znači da se taj problem produbljuje i da se nitko ozbiljno ne bavi problematikom egzistencije žrtava. Ono što često čujem od žena je izjava njihovih supruga: “Eto ti Marijane, prijavi nasilje pa ćeš izletjeti na ulicu kao i ona.” Ako nitko neće reagirati na ovaj problem, bojim se da će biti žrtava još više, a mnoge od njih u toj će borbi i izgubiti svoj život, upozorava Marijana Fel, koja je trenutno i nezaposlena.
Marijana Fel
žrtva nasilja
Ono što često čujem od žena je izjava njihovih supruga: “Eto ti Marijane, prijavi nasilje pa ćeš izletjeti na ulicu kao i ona.”