Još jedna obećana zemlja: Sve više obitelji i mladih odlazi živjeti i raditi u Irsku
Objavljeno 23. rujna, 2014.
Neslužbeno, samo u Dublinu trenutačno živi već više od tisuću Osječanki i Osječana, uglavnom mlađih
Kao što je nekada, 60-ih i 70-ih godina prošloga stoljeća, velik broj građana bivše Jugoslavije, među njima i Hrvatske, odlazio u "gastarbajterstvo" u Njemačku, posljednjih nekoliko godina, osobito nakon 1. srpnja 2013. i ulaska Hrvatske u Europsku uniju, Hrvatima je, pa tako i Osječanima, eldorado postala Irska, osobito njezin glavni grad Dublin.
Vidljivo je to i na društvenim mrežama, jer, primjerice, na Facebooku postoji čak nekoliko stranica i grupa koje okupljaju Osječane u Irskoj, a neslužbene informacije govore da samo u Dublinu živi više od tisuću Osječana. Gorepotpisani novinar i sam je svjedok pojave da je u proteklih godinu dana niz svježe završenih studenata Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, čak i prije samog čina diplomiranja, dignuo sidro i zaputio se u inozemstvo trbuhom za kruhom (Norveška, Njemačka, SAD i druge zemlje), a i među njima je Irska pravi hit. Svoja je iskustva s nama, preko Facebooka i Skypea, podijelilo dvoje mladih Osječana, diplomirana pravnica Ivana te Marko, koji je završio srednju Ugostiteljsko-turističku školu.
Ugodno iznenađenje
"U Dublin sam otišla u svibnju, ponajprije jer sam željela bolje naučiti engleski jezik. Volim Irsku pa je njezin glavni grad bio moj izbor. Gotovo sve što sam ondje doživjela ugodno me iznenadilo", priča Ivana. Pronašla je smještaj u hostelu, dosta udaljenom od centra grada, ali lijepom, a ubrzo je dobila i prvi posao. "Do sada sam promijenila već nekoliko poslova, poput spremanja soba, koji jesu 'fizikalija', ali su puno bolje plaćeni nego kod nas. Svaki mi tjedan na račun sjedne 350 eura, dakle ukupno 1400 eura, a hostel plaćam 350 eura. Ovdje jest sve znatno skuplje, osobito luksuz poput alkoholnih pića i cigareta, ali praktički svi koji to žele mogu pronaći neki posao, makar i povremeni, part-time, i solidno živjeti. Eto, nakon pet mjeseci još uvijek sam ovdje", objašnjava ona. S druge strane, smještaj je prilično skup. "Irci nemaju običaj, kao mi, kupovati nekretnine, nego cijeli život, s poslovima, mijenjaju lokacije stanovanja. Puno se iznajmljuje i unajmljuje pa faktički svaka obitelj koja ima veću kuću iznajmljuje bar jednu sobu. U rubnim dijelovima grada možete je pronaći već za 250-260 eura mjesečno, a mnogi Osječani koje znam odlučili su se zajedno iznajmiti neku kuću bliže centru, pa ih to u Dublinu to iziđe između 400 i 500 eura mjesečno. U drugim gradovima, kao što su, recimo, Cork i Galway, najam je dosta jeftiniji", dodaje ona.
Prodavači, kuhari, konobari
Minimalna satnica u Irskoj iznosi 8,5 eura (preračunano oko 65 kuna), što je višestruko više nego za poslove u Osijeku i Hrvatskoj. S punim radnim vremenom od 45-50 sati tjedno i nešto većom satnicom, zarada prelazi 1.500 i doseže čak 2.000 eura. Većina koja dođe vrlo brzo pronađe posao, mahom u trgovini i ugostiteljstvu, gdje radna snaga često "cirkulira". Mnogi zato rade kao prodavači, kuhari ili konobari kao naš drugi sugovornik, Marko.
"Ovamo sam došao ljetos na nagovor nekolicine prijatelja, jer smo u Osijeku po birtijama crnčili za zbilja sitnu lovu. Brzo sam pronašao posao, a prednost Hrvata je i što u pravilu bolje znaju engleski od mnogih istočnih Europljana, kojih je također dosta, najviše Poljaka. Naradimo se, ali i dosta dobro zaradimo. U jednom pubu zarađujem 1.600 eura mjesečno, plus što dijelimo 'bakšu'. Ne znam gdje bih našao takve uvjete u Osijeku i Hrvatskoj... Naravno, nedostaju mi moj grad, obitelj i prijatelji, ali dok god je situacija ovakva kakva jest, ne pada mi se na pamet vratiti, bar dok ne zaradim dosta novca", zaključuje Marko.
Tomislav Levak
Cijela školska godina roditelje stoji 40 eura
Marko ističe i zanimljiv primjer svojih sredovječnih znanaca, koji su se u Dublin preselili kao cijela uža obitelj. "Otac je kuhar u jednom restoranu, gdje zarađuje odlično. Radi 'krvavo', od jutra do sutra, ali kaže kako je tako radio u jednoj osječkoj pizzeriji, ali je bio znatno manje plaćen i cijenjen. I njegova supruga sada je našla posao, a žive u lijepom iznajmljenom stanu, koji nije u centru Dublina, ali je zato jeftiniji. Doselili su se s kćerkom, koja je osnovnoškolske dobi, a tamo će nastaviti ići u školu. Kad je saznao da ga cijela kćerina školske godina, zajedno s udžbenicima i torbom, stoji samo 40 eura, otac je bio pozitivno iznenađen, čak i šokiran. Planiraju ostati živjeti u Dublinu", kaže on.
Zašto je Irska obećana zemlja
Radna dozvola nije potrebna
Naša sugovornica Ivana ističe kako postoji više razloga zašto je baš Irska toliko omiljena Hrvatima i Osječanima. "Kao prvo, nema jezične barijere, jer u Hrvatskoj većina jako dobro govori engleski jezik. Da bi ovdje živio i radio, ne traži se radna dozvola, kao u Njemačkoj. Potrebno je samo, kad se dođe, što prije podnijeti zahtjev za PPS, odnosno jedinstvenu identitetsku iskaznicu, koja je i osobna i zdravstvena u jednom. Bez nje ne možete ići tražiti posao, ali je se dobije za prosječno dva tjedna. Nakon toga trebate još samo otvoriti bankovni račun, a jedina je kvaka što morate imati neku kućnu adresu, ne možete imati adresu, primjerice, hostela", priča Ivana. Što je najvažnije, plaćanje je uredno i stalno. "U utorak navečer preko interneta dobivam izvod od plaće, a u srijedu ujutro sjeda mi na račun, bez iznimke. Irci plaćaju bez odgode, sve do zadnjeg centa. To u Hrvatskoj često mogu samo sanjati... Uza sve navedeno, Irci su zbilja susretljivi, često i veseli, a mi Hrvati tradicionalno smo im simpatični. Naravno, i Dublin mi je jako lijep", nabraja Ivana. Upozorava zainteresirane da će i Irska, kako stvari stoje, od iduće godine, zbog velikog broja imigranata, uvesti neke restrikcije za useljavanje.
prednost Hrvata
je što bolje znaju engleski od mnogih istočnih Europljana
8,5
eura iznosi minimalna satnica u Irskoj
1.500-
2.000
eura mjesečno se može zaraditi u ugostiteljstvu