Objavljeno 23. rujna, 2014.
U usporedbi s hodanjem ili odlaskom u školu autobusom ili tramvajem, rizik od prometne nesreće s biciklom je od pet do sedam puta veći
Škola je počela, a pred mnogim je roditeljima još uvijek teška odluka - je li moje dijete spremno za odlazak biciklom u školu.
Statistički gledano, vožnja biciklom najopasniji je način odlaska djece u školu, stoga je od iznimne važnosti da roditelji nauče djecu koji je najsigurniji put do škole te da se pobrinu da nose kacigu.
Glede sigurnosti vožnja bicikla najneprikladniji je način odlaska u školu. U usporedbi s hodanjem ili odlaskom u školu autobusom ili tramvajem, rizik od prometne nesreće je od pet do sedam puta veći. U Njemačkoj je u razdoblju od 2010. do 2011. udio biciklističkih nesreća s fatalnim posljedicama porastao s 19 na 28 posto svih prometnih nesreća u kojima sudjeluju djeca u dobi od 0 do 14 godina, a u 2013. taj je postotak iznosio 14 posto. Prema statističkim podacima EU-a, u nekim drugim zemljama udio djece koja nastradaju u biciklističkim nesrećama još je viši.
Ograničeno vidno polje
Postoji nekoliko razloga zašto je vožnja djece biciklom u školu iznimno rizična. Dinku Tadiću, direktoru Sektora za motorna vozila u Allianzu ti su razlozi poznati.
- Jedan razlog je raspon djetetova vidnog polja, koje je ograničeno u usporedbi s vidnim poljem odrasle osobe. Nadalje, zbog svog relativno niskog rasta djeca se suočavaju s problemom prometne preglednosti ako se nalaze između dva parkirana automobila. U toj ranoj dobi ne mogu procijeniti brzinu drugih sudionika u prometu te im je lakše odvratiti pozornost - kaže Tadić.
Vožnja biciklom u školu uvelike se razlikuje od hodanja, jer djeca ne samo što moraju paziti pri prelasku ulica, nego se moraju znati koristiti i signalizacijom rukom za skretanje udesno ili ulijevo. Štoviše, osnovno poznavanje prometnih znakova od temeljne je važnosti. Roditelj bi trebao unaprijed sa svojim djetetom uvježbati najsigurniji put do škole, a to uključuje i upozoravanje djeteta na sve potencijalne opasnosti te učenje djeteta kako dati signal rukom. Ta ruta se nekoliko puta treba ponoviti.
Kaciga spašava život
U slučaju nesreće kaciga je jedino što može zaštititi glavu djeteta.
- Vjerojatnost ozljede mozga u biciklističkoj nesreći dva je puta veća bez kacige, stoga ne biste trebali nositi kacigu samo tijekom biciklističkih tura, već svaki put kad se popnete na bicikl - savjetuje dr. Christoph Lauterwasser, direktor Allianzovog Tehnološkog centra (Allianz Center for Technology Automotive). U više od 40 posto svih sudara bicikala i automobila dolazi do teških ozljeda glave i mozga. Mnoge nesreće ne uključuju ni automobile - oko trećine teških ozljeda ili biciklističkih nesreća s fatalnim ishodom posljedica su različitih vrsta sudara i padova.
Unatoč tome, u Njemačkoj samo 11 posto biciklista nosi kacigu, a taj postotak u Austriji iznosi 33 posto, u Švicarskoj 44 posto. Djeca do deset godina češće nose kacige, no taj se udio u skupini djece u dobi od 11 do 16 godina drastično mijenja.
U Hrvatskoj kaciga obvezna do 16. godine
U Hrvatskoj zakon nalaže obvezno nošenje kaciga za djecu do 16 godina. Pri prelasku raskrižja biciklist je dužan sići s bicikla i gurati ga te se ponašati kao pješak. Jedine iznimke tog pravila su raskrižja na kojima je označena biciklistička staza. Mnoge zemlje još uvijek nisu regulirale nošenje kaciga. Primjer su Francuska, Indija, Italija, Njemačka, Hong Kong, Švicarska i Ujedinjeno Kraljevstvo. U nekim zemljama maloljetnici moraju nositi kacige, primjerice u mnogim saveznim državama SAD-a, u Južnoj Koreji i Japanu djeca mlađa od 13 godina obvezna su nositi kacige; kao i djeca mlađa od 12 godina u Austriji, te djeca mlađa od 15 godina u Slovačkoj i Sloveniji. Samo nekoliko zemalja, poput Finske, zahtijeva od svih biciklista da nose kacige.
Provjerite bicikle prije vožnje
Prije nego što dopuste svojoj djeci da biciklom idu u školu, roditelji bi bicikle prvo trebali provjeriti ili ih dati stručnjaku na pregled, pogotovo ako bicikli nisu često korišteni tijekom ljetnih mjeseci. Dr. Christoph Lauterwasser navodi nekoliko stvari na koje bi trebalo pripaziti: Jesu li kočnice ispravne? Radi li svjetlo? Ima li bicikl dovoljno mačjih očiju? Je li visina bicikla primjerena djetetu (prsti bi trebali bez problema dosezati do tla s obje strane bicikla)?