Nesposobna koalicijska vlada premijera Zorana Milanovića vjerojatno je posljednjih godina u javnosti najkorištenija fraza. Nije da nije istinita, kao i ona što ćemo ako nam se ponovno na vlast vrate HDZ i partneri, a etiketirani su, doduše nepravomoćno, kao “zločinačka organizacija”.

Imamo li izbora, ili smo osuđeni na te dvije elementarne nepogode, pitanje je svih pitanja. Što se više bliže predsjednički, a prema političkom sadržaju koji nam se plasira i kampanja za parlamentarne izbore, sve smo živčaniji i ljutitiji. Kako i ne bismo, kada jedna od udarnih vijesti postaje i potpisana koalicija HDZ-a i minornog izvanparlamentarnog HSLS-a, stranke koju je osnovao pokojni Vlado Gotovac, i zbog koje se sada sigurno okreće u grobu. Koaliciju su potpisali i slikali se predsjednici stranaka Tomislav Karamarko i Darinko Kosor. I kako ne popizditi kada ekskluzivno doznate da su “sve bitno dogovorili u tri minute”. Nije ni čudo, jer se poznaju preko košarke, pa to valjda mora tako i biti. Koševi padaju jedan za drugim, nema mnogo prostora za razmišljanje. Tako će se i tom brzinom, u samo šest mjeseci, provesti sve ključne reforme, obećava Kosor. I za odabir ministara postoje ključni kriteriji, ali “nema podjele izvršnih funkcija prije nego se dobiju izbori”. Premda navodno, ali i već objavljeno, zgrozilo je mnoge da će HSLS-u pripasti ni manje ni više nego Ministarstvo gospodarstva. Ili primjerice HDZ-ovcu Tomislavu Čuljku Ministarstvo obrane. Pri formiranju vlade vodit će se stručnim kriterijima pa i da to doživimo, iako svatko normalan, ako nas je u ovoj vukojebini takvih i ostalo, već zna da to naprosto neće biti tako. Resori su već načelno podijeljeni i ne sluti na dobro. Nadalje, novi koalicijski partneri zadržat će svjetonazorska načela, što bi valjda značilo da će jedni biti protiv, a drugi za prava pojedinih manjina. HSLS je podržao i HDZ-ovu predsjedničku kandidatkinju Kolindu Grabar Kitarović, a kako i ne bi, kada im je ta gospođa, apsurda li, svjetonazorski bliža. Osim toga koalicija se sklapa i radi gospodarskih i poreznih politika, što bi trebalo biti najvažnije, ali do dana današnjega još ne znamo na koje se promjene i rješenja to odnosi. K vragu, možda se nešto i izrodi kada uz veleumni HDZ-ov ekspertni tim koji je vladao i prije i HSLS šalje četvero stručnjaka za izradu gospodarskog programa, iako su u središnjici najjače oporbene stranke još prije godinu dana tvrdili da on već postoji te ga u “fusnotama” nekoliko puta pompozno i predstavljali. I na kraju, ako HDZ i pobjedi, a ne učini ništa revolucionarno, makar i uz njemačka rješenja štednje, što bi nas jedino moglo spasiti, to bi mu trebala biti zadnja šansa. Pa ni četiri, pet godina nije tako daleko. Posljednji čavao u lijes svatko od nas mora jednom dočekati. I to je jedina pravda na ovome svijetu.

Piše Damir GREGOROVIĆ