Heljda je dobila ime po grčkoj riječi fagus, što u prijevodu znači bukva i pyros - pšenica. Potiče iz Centralne Azije gdje se koristila još 6000 g. prije Krista, odakle se proširila na Tibet, Kinu, Japan i Europu. Velikom povratku heljde najviše svjedoče ljubitelji zdrave i prirodne hrane, ali i rezultati znanstvenih istraživanja koji su potvrdili ljekovitost heljde. U narodnoj medicini koristi se dvojako, kao biljni čaj od osušene biljke i kao jelo, a tu je i čaj od sjemena heljde. Poznati su ljekoviti učinci heljdinog čaja u liječenju bolesti krvnih žila, slabe memorije, reumatizma, glaukoma, dijabetesa... Znanstvena otkrića njemačkih biologa koji su utvrdili da jela od heljde snižavaju tlak, slično kao i riža, preporučuju heljdu u liječenju hipertenzije i arteroskleroze. Općenito, heljda je idealna namirnica za spremanje prirodno zdravih i dijetalnih jela. Primjena heljde tu ne završava. Na ekotržištu pravi je hit jastuk od heljdinih ljuskica, a koji se koristi na Dalekom istoku više od šest stoljeća. Danas brojni terapeuti diljem svijeta za miran san i udobno spavanje bez bolova u vratu nakon buđenja, preporučuju jastuk od heljdinih ljuskica. Jastuk od heljdinih ljuskica pomaže kod astme i alergije na kućnu prašinu i grinje, glavobolje, migrene, nesanice, hrkanja, znojenja glave. Heljda mora biti proizvedena bez korištenja herbicida i svih drugih kemijskih preparata.Prije svakog punjenja jastuka heljdine se ljuskice dezinficiraju. Prednost heljdinog jastuka u odnosu na ostale jastuke je ta što se zahvaljujući ljuskicama prilagođava svakom položaju vrata i glave tijekom spavanja. Svojim prirodnim svojstvima heljdine ljuskice su preko ljeta ohlađene, a zimi zagrijane pa dugo zadržavaju temperaturu tijekom noći. Vrlo lako se održava. Osim jastuka sada se na tržištu mogu nabaviti i heljdini jastuci za vožnju, kao i maske za oči punjene heljdinim ljuskicama, a mnogi heljdin jastuk koriste i za miran san svojih beba. Inače, poznato je da je zrno heljde vrlo bogato hranjivim materijama. Najviše ima ugljokohidrata (oko 73 %), proteina (11,7 %) i biljnih ulja (2,4 %). Od mineralnih materija najviše ima kalija (448 mg %) i fosfora (282 mg %), zatim kalcija (114 mg %), a nisu zanemarive ni količine magnezija, natrija i željeza. Osim toga sadrži i proteine, masti, vitamine, mikroelemente: jod, cink, brom, organske kiseline i rutin, supstancu iz grupe vitamina P. Prema vitaminskom sastavu sadrži gotovo sve vitamine grupe B i velike količine niacina. Energetska vrijednost 100 g jestivog dijela zrna je 335 kcal. Ako ovim biokemijskim i energetskim karakteristikama dodamo i njenu laku probavljivost, velika je šteta što je ova vrijedna namirnica zapostavljena, što se malo proizvodi i malo koristi u prehrani. (J.Kn.)