Objavljeno 20. rujna, 2014.
Predmete oblikuje od oraha, javora, crvene johe, lipe, kestena i vrbe
MARKOVAC NAŠIČKI - Kada popije jutarnju kavu, 68-godišnji umirovljeni zidar Josip Komjetan iz Markovca Našičkog odlazi u malu radionicu, sjeda za stol i trošnim nožićem počinje rezbariti drvo. Ostaje do ručka, do 13 sati, i tako svaki dan, više od tri desetljeća. Ručno izrađuje razne drvene predmete, od minijaturnih bunara, đermova, alatki za rad u polju, zaprežnih kola do ukrasnih kutija za vino i nakit, okvira za slike, ptica, satova… Predmete oblikuje od oraha, javora, crvene johe, lipe, kestena i vrbe. Sve je to ručni rad, najjednostavnijim alatom, u što je utkano puno volje, strpljenja i truda.
- Da to ne radim, umro bih. Bez toga ne mogu živjeti. Svaki dan moram nešto napraviti, bilo što, makar neki sitni dio. Razbolio bih se da ne napravim ono što sam toga dana zamislio. Sve radim ručno. Koristim se samo bušilicom, sjekirom, čekićem i prastarim nožićem, koji je na jednom mjestu čak i napuknuo – priča Josip, koji se u rezbariju zaljubio još kao školarac.
Izradio je više od 700 predmeta, zadržao ih stotinjak, a ostali su razasuti po cijelom svijetu, kod prijatelja i rodbine u Australiji, Kanadi, Njemačkoj, Slovačkoj… Najdraži rad mu je maketa seoskog dvorišta dimenzija 1,20 x 2 m, koja predstavlja nekadašnji način života na selu. Osim kuće, staje, svinjca i kokošinjca Josip je izrezbario i nekoliko figurica ljudi i životinja, koje su upotpunile doživljaj seoskog života. Ta mu je maketa oduzela najviše vremena, ali i donijela najviše radosti. Baš kao i izrada lustera od šperploče koji se sastojao od 1600 dijelova. I pri izradi lustera i makete dvorišta Josipu je pomogla i supruga.
- Dvorište sam radio tri godine i puno mi je pomogla supruga, naročito pri lijepljenju. Bez nje puno toga ne bi bilo u dvorištu. Ona mi je velika potpora – kaže Komjetan, koji je ručno izradio i deset malih zaprežnih kola. U dogledno vrijeme nastat će i svatovska zaprega, u okićenim kolima vozit će se mlada i mladoženja, stari svat, bliža pratnja i tamburaši.
- Izradio sam deset zaprežnih kola i sad trebam praviti figurice ljudi i konja te svatovsku opremu za kola. Za jedna kola treba mi dva mjeseca rada. Kola su nekada bila jako važna i svaka kuća ih je imala. Bez njih nije bilo moguće zamisliti život. Na kolima se prevozilo sve, od drva, sijena, slame, građevnog materijala do ljudi, stoke, gnoja, žita. Kola su se za svaku namjenu drukčije preuredila. Planiram napraviti svu opremu kako bi se vidjelo za što su sve kola služila – naglašava.
Markovački umjetnik volio bi da njegovu zbirku vide i osnovnoškolci.
- Želja mi je da školarci dođu i vide nekadašnji svakidašnji način život i običaje na selu nastao u drvu. Današnja djeca ne znaju kako se vršilo žito, kako su se pravilno cijepala i pilila drva ručnom pilom… Neke učiteljice već su izrazile želju da dovedu djecu u moju radionicu. Volio bih da se ne zaboravi tradicija sela i seoskog života – zaključuje Komjetan.
Snježana FRIDL
Izradio je više od 700 predmeta, zadržao ih stotinjak, a ostali su razasuti po cijelom svijetu - u Australiji, Kanadi, Njemačkoj, Slovačkoj…