N ije meni do novca i prava na patent, nego da hrvatski narod ima koristi od moga izuma, skromno govori Pero Jarčević. Ovaj vremešni Antunovčanin, nakon niz godina provedenih izvan granica domovine, sada se posvetio promišljanju o ekonomičnoj budućnosti. Muči ga što smo se toliko navikli na korištenje automobila pogonjenih na fosilna goriva.

- Kao da nitko ne vodi računa o tome da nafte neće biti zauvijek. Trošimo je nemilice, a osim toga i razbacujemo se njome ne iskoristivši sve što možemo - kaže naš domaćin. Naime, navodi kako kod klasičnih motora na unutranje sagorijevanje kroz auspuh izbacimo i do 75 posto energije.

- Više energije bacamo nego što je iskoristimo - kaže Jarčević. Stoga si je dao truda to popraviti. Naime, zaintrigiralo ga je kako iskoristiti toplinsku energiju koja izlazi iz automobila i osmislio tehničko rješenje.

- Čini mi se jednostavno, dakle, voda se u posebnom spremniku zagrijava toplinom iz ispušnika i po principu parnog kotla stvara se para koja pokreće vitlo koje može pokretati dinamo. Dinamo će proizvoditi struju kojom će se puniti hibridni automobili. Time bi se poboljšala dužina vožnje, jer neće biti potrebno stati da se vozilo puni - pojašnjava.

Dakako, kao i kod većine izumitelja i predlagatelja inovacija i on se susreo s mnogo nerazumijevanja i odmahivanja rukom. No to je njihova sudbina, sve do trenutka kad se pokaže da su ipak imali pravo. Peri su u realizaciji dijela ovog prototipa pomogli nastavnici i učenici osječke Srednje tehničke škole. Ali što dalje? Valjalo bi, kaže naš sugovornik, osmisliti kako ovaj model uklopiti “ispod haube” automobila. No prije toga mora se dotjerati i njegovo rješenje, jer, kaže, nema ni alata za sve ono što je osmislio. Pero priželjkuje da se u priču uključe i druge struke, prije svega oni koji se razumiju u princip rada parnih strojeva, ali i kemičari. Jer ovo vodi tome da se (napokon) voda može pojaviti kao gorivo... O tome je Pero Jarčević razmišljao još kao mlad momak, no život mu je omogućio da se tek sada u umirovljeničkim danima posveti realizaciji. D. Kuštro