Objavljeno 19. rujna, 2014.
Ćirina kompozicija jedini je sačuvani dio voznog parka beljske željeznice
BELI MANASTIR - Kako vrijeme odmiče, crne slutnje oko sudbine vlakića Ćire, smještenog u krugu nekadašnje beljske Šećerane (u novijoj povijesti nesuđene Škrobare) i izloženom zubu vremena, ostvaruju se. Pesimisti su, još u vrijeme kada je stečajna upraviteljica GP&Partnersa Živka Posavac cijelu kompoziciju darovala Gradu Belom Manastiru, predviđali da će od te donacije najviše koristi imati skupljači sekundarnih sirovina. Ovih dana, naime, nepoznati je počinitelj (ili više njih) skinuo dimnjak Ćirina parnog kotla. Zaradio je, kako se tvrdi na društvenim mrežama, za pokoju šteku cigareta, a uništio dio baranjske povijesti.
O najnovijoj devastaciji Ćire ništa nisu znali u belomanastirskoj gradskoj upravi.
- Što drugo reći nego da sam ostao bez komentara - kaže gradonačelnik Belog Manastira, Ivan Doboš, naglašavajući kako je problem to što u krugu nekadašnje Šećerane nema nikakve zaštitarske službe pa 'sekundarci' haraju po njoj do mile volje.
Dakle, taj svjedok povijesti do danas ni na kakav način nije zaštićen. Još u srpnju ove godine Mirela Strahinić, dipl. etnologinja i antropologinja s osječkog Konzervatorskog odjela, potvrdila je da je Ćiro (kao i manevarska lokomotiva Mavag 152-067, također smještena u tvorničkom krugu) zaštićeno kulturno dobro RH, upisan u Registar kulturnih dobara kao vlak - parna lokomotiva “Đuro Đaković”, pod brojem Z-6029. Rekla je kako su obje lokomotive pregledali i djelatnici Tehničkog muzeja u Zagrebu, koji su predložili hitnu sanaciju te konzervatorsko-restauratorske zahvate. Istovremeno, djelatnike gradske uprave uputili su u postupak izrade potrebne dokumentacije za istražne radove koji su nužni preduvjet kvalitetne obnove. “Izradu dokumentacije moguće je financirati sredstvima Ministarstva kulture, ako se vlasnik kulturnog dobra s kvalitetnim programom javi na Poziv za predlaganje javnih potreba u kulturi RH”, objasnila je tada Strahinić.
Kako saznajemo, spomenuti je poziv otvoren još danas pa je teško vjerovati da će se nadležni u Gradu na njega stići javiti. Predstoji samo nada da će Grad poduzeti hitne mjere kako bi se zaštitilo ono što je od Ćire ostalo.
Podsjetimo, vlak - parna lokomotiva “Đuro Đaković”, proizvedena 1952. godine, i tri putnička vagona što čine Ćirinu kompoziciju jedini su sačuvani dio nekadašnjeg voznog parka beljske željeznice, koja je povezivala sve poljoprivredne uprave s tvornicama za preradu poljoprivrednih sirovina. Drugo zaštićeno kulturno dobro, smješteno nekoliko desetaka metara od Ćire, parna lokomotiva 152-067, pak, proizvedena je oko 1900. godine u Budimpešti, u Mađarskoj kraljevskoj tvornici željezničkih lokomotiva.
Ivica GETTO
Ni Zagrepčanima ni Baranjcima
Najnoviji događaj komentirali su i članovi udruge koja je prije dvije godine izrazila želju da Ćiro bude darovan upravo njima, kako bi ga restaurirali i postavili na odgovarajuće mjesto u Zagrebu. “Dogovoreno je da pošaljemo pismo namjere za obnovu vlaka te da čekamo odgovor. Kako sve u ovoj državi završava političkim smicalicama, tako je završilo i ovo. Ne moramo naglašavati kako 38 godina nitko nije vodio brigu o vlaku, a kada se pojavila nekolicina zaljubljenika u uskotračne željeznice i pokazala interes za njegovom obnovom, inicijativa je naletjela na otpor i odbijanje sa svih strana. Žalosno, tužno i jadno. Možda stvarno i ne zaslužujemo ništa bolje”, stoji, između ostalog, u komentaru.
Beljska uskotračna željeznica
U Rješenju o registraciji uskotračne parne lokomotive s vagonima stoji kako je beljsku uskotračnu željeznicu, građenu od 1906. do 1915. godine, činilo ukupno 120 kilometara uskog stabilnog kolosijeka. Glavno čvorište i centralni pretovar nalazili su se u Belom Manastiru. S lukom Kazuk na Dunavu bili su povezani industrijski kolosijeci u krugu Tvornice šećera, Mljekare u Belom Manastiru, Tvornice strojeva u Kneževu i sve poljoprivredno-proizvodne jedinice - pustare. Do 1915. godine na pruzi je vagone vukla konjska zaprega, a zatim se uvode parne lokomotive. Godine 1957. beljski Radnički savjet donio je odluku o postupnom ukidanju Privredne željeznice, koja je prestala postojati 1962. godine.
Danas istječe
rok za traženje novca za obnovu od Ministarstva kulture