Dinja potječe iz Azije i Afrike. Rimljani i Egipćani također su je poznavali i smatrali izvrsnom hranom, ali u svom prvotnom obliku bila je veličine naranče. Biblija spominje dinju za kojom su Izraelci žalili kao za omiljenom hranom 40 godina lutajući pustinjom.

Dinja je jednogodišnja niska puzava biljka velikih sočnih i slatkih plodova. Listovi su joj nepravilno razdijeljeni, a cvjetovi se sastoje od dviju polovica. Plod je mesnat, žute ili žutonarančaste boje. Najpoznatije su narančaste i zelene dinje, a ima ih različitih veličina.

Beru se od svibnja do rujna, a u liječenju se koriste korijen, plod i sjeme. Ljekoviti sadržaj: plod sadrži 95 % vode, 0,1 g masti, 0,8 bjelančevina, 8 g šećera, limunsku kiselinu, eterična ulja, bakar, željezo, cink, mangan, fosfor, kalij i vitamine C, B, A, a sjeme sadrži dušične spojeve, fitin, masno ulje. Korijen sadrži kalcijev malat, pektin, smolu, vosak i melonemetin, a to je tvar koja izaziva proljev i povraćanje.

Dinja se koristi u liječenju vanjskih i unutarnjih bolesti. U vanjskoj uporabi sluz sjemena dinje stavlja se kao oblog na opekline i ubode raznih insekata.

Prirodni je zaštitnik organizma od kardiovaskularnih tegoba. Dinja je dobra namirnica u raznim dijetama kod mršavljenja, a njen sok je lijek za upalne procese sluznice želuca i crijeva. Kao antioksidant pripada u antikancerogenu organsku hranu. Emulzija od mljevenih sjemenki služi za liječenje opeklina te uboda raznih insekata. Preporučuje se i kao pomoć bubrežnim bolesnicima, i to onima koji imaju pijesak u mjehuru ili bubregu.

Oblog od soka dinje ili naribane dinje rabi se kod raznih bolnih stanja te se stavlja na bolno mjesto, a ako namažete tijelo sokom dinje, štitit će vas od štetnog zračenja sunca.

Kod tegoba s bubregom preporučuje se jedenje koštica dinje. Plod, sjemenke, korijen i ulje od sjemenki dobro su ljekovito staro sredstvo za liječenje raznih tegoba kao što su kašalj, temperatura, paraziti, želučane, probavne, bubrežne i urinarne smetnje. Čaj od cvijeta dinje dobar je za iskašljavanje i povraćanje.

Zapadna pučka medicina rabi dinju za liječenje abrazija i drugih smetnji na koži, bolesti želudca i crijeva, opeklina, crijevnih parazita i drugih bolesnih stanja.