Nizu svojih velikih koncerata i gostovanja u Osijeku popularni novosadski kantautor Đorđe Balašević u subotu, 13. rujna, dodat će još jedan koji će nedvojbeno ući u povijest.

Naime, s Ujedinjenim Mangupima Vojvodine, u organizaciji agencije Luminis i Udruge "Grupa građana", nastupit će na punom Trgu Sv. Trojstva u Tvrđi, što će biti svojevrsna premijera toga prostora kao koncertnoga. Tim povodom razgovarali smo s "panonskim mornarom".

U Osijek ovaj put dolazite s programom nazvanim "Pa, tamburama mangupi prepreče put". Po čemu je on poseban u odnosu na prethodne?

- Ono što je najljepše jest ono što je već na neki način bilo promovirano na mojem zadnjem nastupu 2010. s Panonskom mornaricom u osječkoj 'Areni' (dvorani Gradski vrt, nap. a.), a to je tamburaški orkestar. Naravno, repertoar neće biti identičan, iako se neke pjesme ne mogu zaobići. Možda je najzanimljivije da su neke stare pjesme napravljene u novim aranžmanima. Zapravo, one su tako trebale zvučati još onda. Meni je strašno žao što život prolazi i što sam ja sad već, što bi ljudi rekli, jedan vremešni kantautor, a nemam mogućnost ponovno snimiti neke pjesme. Međutim, jako ih je teško snimiti sada kada su poznate. Ljudi su uz njih sentimentalno vezani i čim na koncertu promijenim neku riječ ili strofu, koliko god ja mislio da je tako bolje, kažu mi: "Joj, meni je ona originalna verzija bolja." Zato ih bar mogu prezentirati onako kako bih volio da zvuče.

Što vam se najmanje sviđa na vašim starim snimkama?

- Prvo, naježim se kad na prvim pločama čujem svoj unjkavi i visoki glas, koji nije prirodno takav. Za to je kriva tadašnja produkcija, a tada su se i ploče i kasete presnimavale nekom ubrzanom tehnikom pa mi je glas ispadao čudan. No, bili su jako kratki rokovi snimanja, imali smo samo po tri-četiri dana u studiju da izbacimo čitav LP i , ne veliki dio, ali neke pjesme napravljene su kako nisam želio. Ne bih o konkretnim naslovima... Ipak, jako sam sretan što sam dobio priliku da to na neki način ispravim, i to s vrhunskim muzičarima. Tehnički je jako zahtjevno, ali smo uspjeli. Imam čak i harmonikaša koji nije narodnjak. Za mene su ovi koncerti vrhunac karijere, iako se to ne mora 'potrefiti' s ukusom publike.

Već punih deset godina niste snimili studijski album, još od 2004. i albuma "Kao rani mraz". Planirate li snimiti nešto novo?

- To je odlično pitanje jer sam baš ovih dana u tom razmišljanju - da pokušam snimiti novi album. Posljednjih smo godina snimali jednu po jednu pjesmu i 'izbacivali' ih preko interneta, kao 'Osmeh se vratio u grad' ili 'Berba '59'. To je skroz slatko, ali volio bih još jednom doživjeti tu čaroliju snimanja albuma. Da makar izmislimo neki omot ploče i podatke koji će ići na njega. Imam sada dosta dobrih pjesama, ali ovo smo se ljeto nekako razišli i nismo uspjeli okupiti bend. Sad ćemo se potruditi, pokušati do Nove godine izabrati nekih 15 pjesama, od njih napraviti deset dobrih i snimiti ih. Ne bi to bila klasična tamburaška ploča, već onako, poluakustična, u smislu neke Panonske filharmonije. U ovim godinama više nemam toliko prostora za promašaje.

Mnogi se pitaju postoji li šansa da u Osijeku uskoro gostujete s vašim intimnijim, komornijim programom nazvanim "Kalendar mog djetinjstva"?

- Čini se kako se nešto pokrenulo. Osobno bih volio mnogo češće dolaziti u Osijek, ali ne mogu baš od sebe praviti 'tezgu'. Ipak, nadam se da će se pronaći način da u neko pristojno, skoro vrijeme gostujem u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku i izvedem program 'Kalendar mog djetinjstva', zajedno s profesorom Aleksandrom Dujinom. U Zagrebu smo ga izveli 30-ak puta u kazalištu Kerempuh, a Osijek je grad tog formata i te kulturne podloge koji može iznijeti pet-šest ili čak deset takvih koncerata. U urbanim sredinama uvijek sam bio na svom.

Dvije stvari, vezane uz ovaj koncert, posebne su: predavanje "Kad sam prvi put pao u školi", koje ste održali na Poljoprivrednom fakultetu i potpora Osijeku kandidatu za Europsku prijestolnicu kulture 2020. Otkud to?

- Tako smo dogovorili s organizatorima osječkog koncerta. Na predavanju, koje mi je bilo velika čast, bio mi je prioritet uputiti poruku mladim ljudima o važnosti obrazovanja, naravno malo kroz šalu, i nadam se da sam uspio. Što se tiče ovog drugog, nadam se da ću uspjeti tome pridonijeti bar malo. Kad mi odemo, ostat će fotografije s tog mjesta i susreta, i to na ovako prelijepom prostoru, što će pomoći Osijeku da se predstavi u europskom duhu. Premda Osijek oduvijek ispunjava tu stavku da je europski grad i nitko ga ne treba službeno primati u Europu.