Johnny ponovno kreće u rat...
Veliki je rat došao na naša vrata, rat kakav Europa nije vidjela još od Drugog svjetskog rata. Nažalost, gubici u takvom ratu mjerit će se ne u stotinama, nego u tisućama i desecima tisuća ljudi.
Takvim se dramatičnim riječima na svom službenom Facebook profilu oglasio ukrajinski ministar obrane Valerij Geletej, dodavši još kako Ukrajina mora hitno organizirati obranu protiv Rusije. Istovremeno je u javnost procurila prijetnja Vladimira Putina kako “da želi, Kijev može zauzeti za dva tjedna”. Putin je tako, sudeći prema agencijskim izvješćima, reagirao na najavu novih sankcija Europske unije Rusiji, a Barroso je njegovu izjavu prenio svojim kolegama na Summitu Europske unije. Da sve bude još dramatičnije, Putin je EU i SAD podsjetio kako je Rusija moćna nuklearna sila, što je bila neizravna prijetnja i nuklearnim ratom. U međuvremenu je novoizabrani predsjednik Vijeća Europske unije Donald Tusk upozorio da bi se rat koji trenutačno bjesni istokom i jugoistokom Ukrajine mogao proširiti i izvan ukrajinskih granica te zatražio da NATO bude aktivniji u pokazivanju snage prema Rusiji. S druge strane Atlantika sve zabrinutiji (ali i sve nesigurniji) Barack Obama posjetom Estoniji poručuje Putinu da ni slučajno ne dira baltičke zemlje. Održan je i Summit NATO saveza u Cardifu (Wales), odakle su Rusija i ISIL) ponovno prozvani kao najveće prijetnje stabilnosti i miru u svijetu.
BONHAM ŽIVI
Sve u svemu, nimalo optimistično stanje u Europi 21. stoljeća. Ali i u svijetu, napose na Srednjem istoku, gdje ISIL postaje prijetnja miru još veća od Al Kaide. I sve se to događa u godini kada svijet obilježava 100 godina od početka Prvog svjetskog rata te 75 godina od napada Hitlera na Poljsku, odnosno početka Drugog svjetskog rata. Drugim riječima, doista je loše čuti da se u sjeni obilježavanja mračnih godina iz prošlosti u sadašnjosti sprema nova velika klaonica. Jer četiri jahača apokalipse sad jašu kroz istočnu Ukrajinu, Irak i Siriju, a uskoro bi njihov topot smrti moga odjekivati i na širem europskom području. Rat je, daklem, iznova opcija na koju valja računati.
I upravo se sada, u takvom prjetećem ozračju, valja, između ostalog, prisjetiti i jedne knjige, veličanstvenog antiratnog romana “Johnny Got His Gun” (“Johnny je krenuo u rat”) Daltona Trumba, u hrvatskom prijevodu objavljenog u izdanju koprivničkog “Šarenog dućana”. Jer nema žešće i izravnije kritike pogubne čovjekove navade da svako malo ratovima rješava vlastite i tuđe probleme. Doduše, teško da bi Trumbov roman mogao opametiti Putina (vjerojatno ga nije ni čitao), još manje čelnike ISIL-a ili Boko Harama, no za svako koliko-toliko normalno ljudsko biće, bilo da se radi o beskućniku, bogatunu bilo o političaru na vlasti, Trumbov “poučak” o strahotama koje rat može učiniti čovjeku trebao bi biti upozorenje svaki put kad se sjeti rata.
Svoju ponajbolju knjigu, koja se tijekom vremena prometnula u kultni svjetski roman, James Dalton Trumbo (1905. - 1976.) napisao je 1938., a objavio 1939. godine. Dakle, u vrijeme kad je Hitler krenuo na Poljsku započevši Drugi svjetski rat, pojavila se knjiga koja posve negirala rat. S obzirom na to da tada Sjedinjene Države još nisu doživjele šok Pearl Harboura, na Trumbov roman su u Americi gledali naklono, premda je bilo i onih koji su mu zamjerali pacifizam i ekstremni naturalizam njegova djela. Kad je, međutim, SAD ušao u Drugi svjetski rat, Trumbova knjiga gotovo je zaboravljena jer su i Europa i Amerika imale prečeg posla s Hitlerom, Musolinijem i Japancima. Nakon poraza nacista i Japana svijet je ušao u doba Hladnog rata, a u SAD-u je počeo lov na komuniste koji je pokrenuo senator Joseph McCarthy, pa je i Trumbo prozivan zbog svojih ljevičarskih ideja. Kad je haranga prekinuta, a SAD ušao u razdoblje prosperiteta i kontrakulturne revolucije, roman “Johnny je krenuo u rat” iznova je postao aktualan, čitan i prevođen na druge svjetske jezike. Doduše, Hladni rat je i dalje trajao, kubanska kriza utjerala je strah od nuklearnog rata cijelom svijetu, pa se u takvim okolnostima i Trumbov roman doimao ne samo kao strašni spomen na prošlost nego i upozorenje za budućnost.
Kako su godine prolazile, slava Trumbova djela postajala je sve veća. Svijet je odolio izazovima novih globalnih ratova, ali nije prekinuo lokalne sukobe (ratove), terorizam, radikalizam i napetosti koje su prijetile eskalacijom sukoba širih razmjera. Sjetimo se samo Iraka, ali i rata na prostorima bivše Jugoslavije, pa sadašnjeg rata u Ukrajini i na Srednjem istoku (Sirija, Irak, Gaza...), jer sve su to žarišta iz kojih je moguć i novi svjetski rat. Zato je dobro ponovno (ili prvi put) čitati Trumba.
SLIKA SVIJETA
No knjiga “Johnny je krenuo u rat” nije samo antiratni roman nego i vjerojatno najveći horor napisan ikad dosada. Naime, Joe Bonham, glavni lik romana, stopostotini je vojni invalid, stradao u Prvom svjetskom ratu od granate negdje ne europskom ratištu. Zapravo, jedino što je od Bonhama ostalo jest njegova svijest u totalno osakaćenom tijelu. Bonham je ostao bez obje ruke i noge, bez nosa, ušiju i očiju, bez pola grla, jezika i zubi, i samo mu mozak radi, no nema načina da kumunicira s okolinom. U početku ni sam ne zna čemu sliči, no kad shvati u kakvom je stanju, šokiran spoznajom da je ipak još uvijek živ, prvotni očaj zamijeni volja za nastavkom kakvog-takvog življenja. Pritom je Bonhamov jedini motiv naći način da uspostavi komunikaciju s okolinom, konkretno, s medicinskim sestrama koje ga previjaju i brinu se o njemu. I dok mu u sjećanja naviru slike iz prošlosti, djetinjstva, mladosti, majke i oca, prve ljubavi i u konačnici regrutacije i odlaska na bojište, Bonham uspije riješiti problem komunikacije. Počinje micati glavom i tresti tijelom (onim što je od njega još ostalo) u ritmu Morseovih znakova, telegrafski, no dok sestre ne shvate što čini, protekne nekoliko giodina (!). Naposljetku mu uspije skrenuti pozornost nove sestre i ona pozove liječnika, koji shvati što Bonham radi i što želi kazati. No u tom trenutku slijedi nova drama - liječnik mu kuckanjem po glavi uputi pitanje: “Što hoćeš?” Kad Bonham teškom mukom liječniku kimanjem i kuckanjem objasni da želi biti ponovo ljudsko biće, čak i pod cijenu da ga izlažu kao čudovište na sajmovima, odgovor koji dobije definitivno mu pokopa svaku nadu. Liječnik nemilosrdno odbaci Bonhamove želje riječima: “To što tražiš je protiv propisa. Tko si ti?” U epohalnom, završnom, 20. poglavlju Trumbo drastično zaokružuje priču svog junaka. Bonham na kraju shvati zašto ga vanjski svijet neće takvog i zaključuje da je to zbog toga što je “on bio budućnost on je bio prava slika budućnosti i oni su se plašili da će svijet vidjeti kakva će ta budućnost biti”. I svjestan da mu je kraj, Bonham poručuje: “Hej vi mali ljudi život je važniji od svega!” te moćnicima zaprijeti: “... mi (više) nismo ti koji će ginuti. To ste vi”.
Sve u svemu, zaključit ću riječima Daše Drndić iz njezina sjajnog pogovora knjizi (ujedno je i prevoditeljica romana): “Daltonova knjiga je i danas, desetljećima nakon što se pojavila, nažalost - aktualna. Povijest ne miruje. Njeno ludilo kao da je vječno, njen zloguki eho iz sadašnjosti se probija u naše sutra.”
Piše: Darko JERKOVIĆ
RAT I MIR
Ne dajte se više varati...
Pisan bez interpukcija, gotovo prema nadrealističkom “modelu”, Trumbov modernistički roman nije lako čitati. No za razliku od drugih antiratnih romana, Trumbo tragediji rata pristupa iz rakursa pojedinca, njegove sudbine, bez dokumentarističkih elemenata, odbacujući linearnost priče u korist nelinearnog tijeka svijesti, održavajući pritom furioznu dinamiku pripovijedanja koja čitatelju ne dopušta predah. Njegov junak Bonham ostao je bez glasa, ali ne i bez uma, razuma napose. On je živi mrtvac, koji osakaćen želi živjeti, on i u takvom deformiranom stanju želi da se njegov unutarnji glas čuje, jer ne čuti njegov glas ili ga čuti a ne uzeti u obzir, jednako je tragično kao što je tragičan i svaki rat. U vremenu bezumnlja kojemu svednevice svjedočimo Bonhamov buntovnički vapaj za mirom i razumijevanjem odjekuje poput zaglušujuće ode razumu u nerazumnom svijetu oko nas.
Naslov romana preuzet je iz popularne ratne budnice “Johnny Get Your Gun” s kraja 19. stoljeća, inače omiljene pjesme Georgea Washingtona...