MLADI HDSSB-A OBILJEŽILI MEĐUNARODNI DAN PISMENOSTI (8. RUJNA)
Objavljeno 8. rujna, 2014.
OSIJEK - Cjenik, meni, menu, mješano meso, tjesto, kuhani krompir... samo su neke od netočnosti kojima vrve cjenici i jelovnici ugositeljskih objekata diljem Hrvatske. Kako bi bar djelomično popravili tu strašnu situaciju, mladi HDSSB-a u povodu Međunarodnog su dana pismenosti jučer (8. rujna) tom problemu pristupili praktično osječkim konobarima, vlasnicima kafića i restorana, ali i gostima podijelivši letak s najčešćim jezičnim pogrješkama koje nesvjesno usvajamo kao pravilne.
Upravo su ugostiteljski i slični objekti među najčešćim negativnim primjerima nepoštovanja hrvatskoga jezika.
O utjecajima globalizacije, posebice na male jezike, u koje sve više prodiru tuđice iz “velikih” jezika, slušamo gotovo svakodnevno sa svih strana, no kako bi se iskorijenila nepismenost, nije na odmet to ponavljati. U Hrvatskoj je samo dva posto nepismenih, uzme li se u obzir tradicionalna pismenost (koja podrazumijeva vještinu čitanja, pisanja i računanja), upozorio je na jučerašnjoj konferenciji za novinare Marin Medved, predsjednik Mladih HDSSB-a. Nova definicija pismenosti podrazumijeva znanje stranih jezika, vještinu komuniciranja, čitanje s razumijevanjem i uporabu suvremene tehnologije. Stoga je i broj “nepismenih” mnogo veći jer su internet i mrežna komunikacija jeziku donijeli negativne posljedice poput izbacivanja dijakritičkih znakova, ali i činjenice da ne pazimo kako pišemo i izražavamo se jer je “dopustivije” griješiti i rabiti izraze poput shoppinga > kupnje, outsourcinga > izdvajanja, emotikona > osjećajnika...
Sve to nerijetko izaziva pogrješna shvaćanja, nesporazume pa i vrijeđanja, napomenuo je Medved, istaknuvši kako je HDSSB jedina stranka koja obilježava Dane hrvatskog jezika. Korake u očuvanju hrvatskoga jezika novinarima su objasnili doc. dr. sc. Jadranka Mlikota (Katedra za suvremeni hrvatski jezik osječkog Filozofskog fakulteta) te doktorand Borko Baraban (asistent Odjela za kulturologiju).
Doc. Mlikota upozorila je na važnost donošenja zakona kojim bi se zaštitio hrvatski književni jezik u javnoj komunikaciji. Sličan zakon donijele su zemlje poput Francuske, Mađarske, Poljske, Srbije... Time bi se dodatno podigla svijest o važnosti opismenjavanja i obrazovanja, smatra dr. sc. Mlikota, jer, dodaje, mnogo je primjera nepoštovanja jezika u službenoj komunikaciji.
Promišljati, učiti ga i nastojati njime govoriti znači skrbiti se o jeziku, rekao je Borko Baraban, zaključivši kako je zakon o javnoj uporabi hrvatskoga jezika HDSSB-ov proglas javnosti. N.Vekić
Nova definicija pismenosti podrazumijeva i znanje stranih jezika te uporabu suvremene tehnologije