Fizijatar savjetuje: Prvašići su izloženi dugom sjedenju i nošenju preteških torba
Objavljeno 8. rujna, 2014.
U školskoj dobi bolovi u leđima najčešće nastaju zbog sjedilačkog načina života, ali i zbog deformiteta kralježnice, lošeg držanja i ravnih stopala
Još do jučer naši su se sedmogodišnjaci samo trebali igrati, po mogućnosti što češće vani, a ne za računalom ili na PlayStationu.
Preko noći okolnosti su se jako promijenile: sad su školarci i od njih se očekuje da nekoliko sati mirno sjede u školskoj klupi i slušaju nastavnike. Prvašići su premaleni da bi shvatili zašto odjednom moraju nepomično sjediti satima i često se mnogi od novih školaraca proglašavaju hiperaktivnom djecom jer su nemirni. Većina djece u prvom razredu osnovne škole ne može sjediti satima na nastavi. Moraju ustati, protegnuti se, prohodati… Toga su svjesni i nastavnici te nastavu u prvim tjednima škole prilagođavaju potrebama djece: često se nastava provodi u prirodi, čemu je ova topla jesen pogodovala…
Računalo, TV...
Ipak, s dolaskom hladnijeg vremena prvašići će sve više biti vezani uz zatvoreni prostor. To znači i manje kretanja. Nastava traje svaki dan nekoliko sati, a domaća zadaća, vježbanje prvih slova i brojki donijet će dodatnih bar sat-dva sjedenja. Zatim igranje za računalom, gledanje TV-a... i neće biti neobično ako se naši prvašići počnu žaliti na bolove u leđima.
U toj dobi bolovi u leđima najčešće nastaju zbog takvog, sjedilačkog, načina života, ali i zbog deformiteta kralježnice, lošeg držanja i ravnih stopala. Stoga savjetujemo svim roditeljima da bar jednom mjesečno pregledaju svoje dijete: potrebno je dijete skinuti u gaćice i dobro pogledati jesu li mu ramena, lopatice i kosti zdjelice u istoj ravnini. Provjerimo vide li se kakva udubljenja ili izbočenja sprijeda na prsnom košu, jesu li mu ekstremiteti jednako dugi, čini li se roditelju da su stopala cijelom površinom priljubljena uz pod… Ako se roditelju čini da postoji neko odstupanje ili nije siguran je li sve u redu, najbolje je dijete odvesti na pregled liječniku opće prakse, koji će sa sigurnošću razlučiti normalno držanje od odstupanja i poduzeti potrebne mjere.
Oblik torbe
Kod prvašića je potrebno voditi računa o obliku školske torbe - torba obvezno treba biti za nošenje na oba ramena kako bi težina bila pravilnije raspoređena, remenje torbe treba biti dovoljno široko i podloženo da se ne ureže u ramena, a torba treba biti čvrsta da zadržava oblik. Provjerite koliko je torba bez knjiga teška - iznenadit ćete se koliko same torbe mogu biti teške. Takve svakako treba izbjeći. Na sadržaj torbe ne možemo mnogo utjecati. Prvašić svaki dan u školu nosi nekoliko kilograma knjiga i bilježnica, u svakom slučaju, to je veća težina od preporučene (prema raznim autorima, školska torba ne bi smjela biti teža od sedam do 15 posto djetetove težine). Roditelji mogu pomoći nositi torbu do škole i paziti da dijete koje se tek privikava na školu ne nosi knjige koje mu tog dana nisu potrebne (začudili biste se koliko je to česta pojava).
Kod kuće
Kod kuće je teško osigurati idealne uvjete, ali poželjno je da dijete ima svoje stalno mjesto za učenje. To mjesto treba biti dovoljno osvijetljeno, za stolom za kojim dijete uspravno sjedi te na stolici koja je dovoljno visoka da su mu noge savijene u koljenima pod pravim kutom, a ne skvrčene, te da dosežu do poda. U većim gradovima kao što je Osijek roditeljima je lakše osigurati da se dijete tijekom hladnijeg razdoblja, kada ne može boraviti i igrati se vani, bavi nekom tjelesnom aktivnošću. Postoji zatvoreni bazen, organizirane grupne vježbe za loše držanje i ravna stopala, razne izvanškolske aktivnosti kao što su plesni i sportski klubovi… Da bismo dijete motivirali, najbolje je prepustiti mu da samo odabere aktivnost kojom se želi baviti u slobodno vrijeme.
Tijekom hladnijeg razdoblja valja osigurati da se dijete bavi nekom tjelesnom aktivnošću, primjerice u sportskim ili plesnim klubovima.
Đurđica Kesak-Ursić, dr. med. spec. fizikalne med. i rehabilitacije
Kod prvašića je potrebno voditi računa o obliku školske torbe - torba obvezno treba biti za nošenje na oba ramena kako bi težina bila pravilnije raspoređena