Ako vam odgovorim na to pitanje imat ću problema u životu, ali mislim da je svijet u kojem danas živimo lud - odgovorio je uz osmijeh Peter Bogdanovich na konferenciji za novinare u Veneciji na pitanje novinarke o tome jesu li sve žene lude.

U njegovu prvom filmu nakon punih trinaest godina "She's Funny That Way" žene nisu lude nego "komplicirane", neurotične i kratkog fitilja, ali i zaljubljene, ambiciozne, talentirane i sposobne. Bogdanovichev film, koji je premijeru imao na 71. Mostri, povratak je klasičnoj screwball romantičnoj komediji lakih nota, kao i njegovim autorskim korijenima („Što te tata pušta samu?“, „Dan kada su se svi smijali“). Peter Bogdanovich nije samo poznati američki filmaš starije generacije koji se uspješno okušao i u dramama („Posljednja kinopredstava“, „Mjesec od papira“, „Maska“) već i strastveni filmofil i veliki poznavatelj sedme umjetnosti koji inspiraciju crpi iz zlatnog doba Hollywooda.

- Inspiraciju za "She's Funny That Way" pronašao sam i u filmu "Cluney Brown" Ernsta Lubitcha, iz kojeg smo "ukrali" frazu "squirrells to the nuts!" (u slobodnom prijevodu: iskoristi život do maksimuma), što je životna filozofija našeg glavnog junaka koji "spašava" njujorške eskort-dame. Taj citat bila je geneza oko koje smo izgradili cijelu priču i film - kaže nam 75-godišnji Bogdanovich i otkriva još zanimljivih detalja o nastanku filma.

- Film smo planirali realizirati krajem 1990-ih, ali je sjeme zasijano još davne 1979., kada sam režirao "Saint Jack", koji je također bio prikazan ovdje u Veneciji. To je priča o svodniku, kojega tumači Ben Gazzara, a uz glumice koristili smo i prave eskort-dame, koje su mi pričale kako žele postati glumice, neke su bile i talentirane. To mi se činilo zanimljivim, a kad tome dodate ideju o nekome tko financira prostitutke da se prestanu baviti tim poslom i ostvare svoje snove, imate film! - kaže redatelj.

Film je okupio vrlo dobru glumačku ekipu (Jeniffer Aniston, Rhys Ifans, Cybill Shepherd…), a većinu glumačkog tereta iznio je Owen Wilson u naslovnoj ulozi kazališnog redatelja koji financira bolju budućnost njujorškim eskort-damama.

- Tek kad smo upoznali Owena, koji se vrlo aktivno uključio u projekt, znali smo da imamo film. Mislim da je Owen savršen za ovu ulogu i što god da je napravio da bude tako uvjerljiv, napravio je dobro. Inače, mnogi ne znaju da je Owen počeo kao scenarist i glumac, u početku karijere surađivao je s Wesom Andersonom, a pomogao je i meni na ovom scenariju - kaže Bogdanovich, čija se vrlo solidna komedija doima kao film koji Woody Allen nikada nije snimio, sve je tu: i neurotični likovi, i komedija situacije, i eksplozivno duhoviti dijalozi i, naravno, New York kao filmska pozornica, ali i gotovo sporedan lik u filmu.

- Bilo je sjajno snimati u New Yorku, na ulicama Velike jabuke i na Broadwayu, New York je jako inspirativan grad za filmaše. New York je u našem filmu onaj stari klasični New York, koji pripada nekim prošlim vremenima. U tom sam gradu proveo svojih prvih 25 godina života, New York je magičan i poseban. Stalno slušam kako se grad promijenio, ja ne mislim tako, možda je grad postao moderniji i izgradio se, ali njegov specifičan duh ostao je isti. Broadway se nije promijenio. I dalje je to njujorški zaštitni znak i svjetsko središte kazališne umjetnosti - kaže rođeni Njujorčanin.

Baš kao i njegov film "She's Funny That Way", Bogdanovich pripada nekim prošlim nepovratnim holivudskim vremena pa nije čudno što danas rijetko snima.

- Kaže se, ne grizite ruku koja vas hrani (smijeh), ali, na žalost, moram reći da je Hollywood otišao k vragu - iskreno nam priznaje američki filmaš, koji se među današnjim holivudskim klincima osjeća kao dinosaur.

- Hollywood danas zanimaju samo animirani filmovi, superjunaci, 3D, nastavci, nazovipovijesni spektakli… samo specijalni efekti, eksplozije, čudovišta, više nema emocija ni ljudi u tim filmovima. To nije mjesto za mene. Kad je James Cameron spiskao bogatstvo na „Titanic“, svi su mislli da je lud, no čim je film postao najgledani u povijesti, studiji su počeli raditi skupe spektakle i gušiti male autorske filmove. I danas se snimaju i takvi mali filmovi, ali stari Hollywood je nestao, autori kao Ernest Lubitch ili Frank Capra više ne postoje, danas je jedino važno koliko je film zaradio prvog vikenda. Talentiranih autora će uvijek biti, imate i danas Tarantina, Wesa Andersona itd., ali to je manjina. Buster Keaton nije imao dublera, Fred Astaire nije imao dublera, oni su bili real deal, a danas je sve digitalni efekt i prodavanje magle. Ja volim nasmijavati publiku, to me uveseljeva i to je najveći poklon koji redatelj može dati publici - kaže nam za kraj Peter Bogdanovich.