O dređeni dijelovi Knjige Jeremije proroka mogu se čitati kao roman. A poruka je svevremenska. Jeremija je bio svećenički sin, miran, povučen, nesklon konfliktima i javnom nastupu. Reklo bi se – introvertiran. Ali, čudnovati su Božji putovi! Upravo takvog čovjeka – nesklona javnim nastupima – Bog poziva da bude prorok u Jeruzalemu. Štoviše, za tu ga je službu odredio još prije njegova rođenja. Tako Bog veli Jeremiji: “Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te”. Kad se Jeremija počeo nećkati da je premlad, da je još dijete, Bog mu govori: “Ne govori 'Dijete sam', već idi onima kojima te šaljem. Ne boj se jer ja sam s tobom da te izbavim”. Međutim, u svom prorokovanju u Jeruzalemu, Jeremija je morao ići protiv struje. Jeruzalemci ga nisu htjeli poslušati, nisu mu povjerovali da ih Bog opominje. Štoviše, okomili su se na njega i rugali su mu se. Čak su mu i o glavi radili. I onda Jeremija zapomaže Bogu – strašne su to riječi! – i govori: “Ti me, Gospodine, zavede i dadoh se zavesti, nadjačao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava”. Opet zvuči poznato? Pogledajmo svoje vlastite dvojbe. Ulažemo život u svoju djecu – i, kao da nema svrhe. Trudimo se raditi pošteno, iskreno i – kakvo nam je uzdarje? Što da kažemo? Isplati li se činiti dobro? Isplati li se biti vjeran svojoj savjesti i nekima idealima kao što je obitelj, domovina, vjera u Boga? Međutim, veli izreka: “Dobro je činiti dobro!” Naime, čovjek koji se preko zločina dokopao bogatstva ili visokog statusa u društvu, duboko u sebi ne može biti ni miran ni sretan. S druge strane čestit čovjek slijedi svoju savjest i čini dobro. Pa ako i ne primi priznanje – u sebi je miran, jer zna da je dobro postupio. Unatoč svih nevolja i podsmjeha, duboko u sebi ima mir. Vratimo li se na Jeremijine riječi uvjereni smo da Bog čovjeka ne zavodi, nego vodi putem mira i duboke nutarnje radosti. Zato i među nama ima toliko divnih ljudi koji su činili i čine dobro i u svojoj obitelji i u društvu, makar to u današnjem svijetu izgledalo kao ludost. Takvi radišni i čestiti ljudi, ljudi mirne savjesti, najveća su snaga ovoga društva. I za sve nas je važno da se ne umorimo čineći dobro.