Tumor, rak, karcinom, kemoterapija... sve su to riječi koje u dnevnoj bolnici Odjela za radioterapiju i onkologiju zvuče drukčije.

Zahvaljujući Nadi, Ruži, Mariji, Nikolini, Alici, Ljilji, Gordani i Silviji, sestrama koje su predano uz svakog od 10.000 pacijenata, koliko ih godišnje ondje prosječno prođe, i kemoterapiju je lakše podnijeti.

- Ovdje gotovo da nema suza, vjerujte mi na riječ! Dolazim ovdje deseti put otkako su mi prije tri mjeseca otkrili tumor i mogu sa sigurnošću reći da vlada prava pozitiva. Umjesto da plačemo zbog kemoterapije, radije pričamo viceve i razmjenjujemo recepte. Kad ležiš ovdje nekoliko sati, možeš se ili povući u sebe ili izvući ono najbolje, a to je upravo ono što mi radimo - rekla nam je 51-godišnja Osječanka Zorica Anić, koju smo zatekli u dnevnoj bolnici u razgovoru s dvije godine starijom Vinkovčankom Željkom Jurišić. Ona, pak, ondje provodi dvanaesti, posljednji ciklus kemoterapije.

- Dakako da bih voljela da nikada nisam morala doći ovdje, odnosno da se nikada nisam razboljela. No, kad se to već dogodilo, drago mi je što je ovdje u dnevnoj bolnici atmosfera prava obiteljska i što su sestre fenomenalne. Da nije tako, ne bih sve ovo tako optimistično podnijela. Bude ovdje i smijeha i plača, no sve je toliko pozitivno da zaboraviš radi čega si zapravo ovdje - zaključuje Željka Jurišić.

Da u dnevnoj bolnici uistinu vlada obiteljsko ozračje puno potpore, potvrđuje i medicinska sestra Nada Rimac, koja, iako radi na jednom od najtežih odjela osječkog KBC-a, svoj posao obavlja s osmijehom na licu. Pacijenti, kaže iz iskustva, nose svoje strahove, što je s obzirom na težinu bolesti posve razumljivo, no uz razmjenu informacija, pozitivne stavove i razgovor sve to podnose umnogome lakše nego što bi se to moglo očekivati.

- Nije u našim rukama sudbina tih ljudi, no pristup pacijentu puno pomaže. Baš danas mi je jedna pacijentica rekla da se ovdje osjeća kao u svojoj kući. Zbijamo šale, dopušteno je gledanje televizije, slušanje radija, igraju se igrice na mobitelu... Dobro mi je poznato da se tijekom kemoterapijskih protokola sklapaju prijateljstva. Ja im se svima iskreno divim jer prolaze put od dijagnoze do iščekivanja rezultata, a podrška, kako obiteljska, tako i ovdje u bolnici, puno im znači - kaže sestra Nada Rimac, koja je jedna od požrtvovnih sestara i liječnika na Odjelu koji pacijentima, osim liječenja, ulijevaju i vjeru u potpuno izlječenje.