Jedan od najlegendarnijih likova svijeta fantastike, koji je odredio čitav žanr, svakako je Superman. Dugo je bio simbol istine i pravde, a u više od 75 godina postojanja u stripovima, crtanim filmovima, TV emisijama i filmovima, doživio je i neke vrlo bizarne trenutke.

U početku, u radioemisijama i crtićima iz 1940-ih, Superman je jedva mogao preskočiti velike udaljenosti, bio je u stanju skakati samo s visokih zgrada. Naime, Krypton je bio planet s velikom gravitacijom pa je zbog slabije Zemljine mogao skočiti u vis i nekoliko stotina metara, kao astronauti na Mjesecu. No, tu je moć bilo izrazito teško animirati pa su producenti (Max Fleischer Studios) tražili od DC Comicsa - da leti. To je više odgovaralo živoj akciji i efektima velikog ekrana.

Nakon 2. svj. rata, aktivist za građanska prava Stetson Kennedy infiltrirao se u KKK kako bi otkrio njihove tajne, no vlast nije bila zainteresirana za njegova saznanja pa ih je ponudio autorima radijskog serijala o Supermanu. Bio je to savršen spoj: rat je završio, Supermanovi neprijatelji bili su poraženi pa je program trebao svježu krv. Napisano je 16 epizoda priče pod naslovom “Klan plamenog križa”. Uz pomoć Kennedyjevih ljudi, razotkrili su mnoge KKK tajne i ismijali organizaciju. Nakon toga, članstvo se strmoglavo počelo osipati. Supermanova borba protiv ljudi u bijelim kapuljačama pomogla je da više nikada ne postanu mainstream.

Jedna od najvećih kritika na račun Supermana njegova je neranjivost, jer su drugi junaci obično prepuni slabosti i može ih se svladati, poraziti pa čak i ubiti. Superman ima jednu slabost - kriptonit, koji je ili nevjerojatno rijedak, ili je u arsenalu svakog narcisoidnog superzlikovca. No, taj tajanstveni mineral izvorno ne igra nikakvu ulogu u stripu.

Superman je debitirao bez kriptonita, a njegova ga je popularnost dvije godine kasnije dovela do radijske emisije. Glas mu je 'posudio' glumac Bud Collyer.

Iako je kriptonit debitirao u stripovima kao crveni kristal, odavno se prikazuje kao sjajno zelen. Tijekom godina otkriveni su različiti oblici kriptonita, uključujući i zlatni (koji Kryptonijancima trajno oduzima snagu) i bijeli (koji ubija sav biljni svijet). Najbizarnija je ružičasta verzija koja se pojavljuje u 4. epizodi serije Supergirl, koja nije oslabila Supermana, nego mu dala gay sklonosti. “Jimmy, jesam li ti rekao kako super izgledaš s tom leptir-kravatom?”, kompliment je koji je Superman dao Jimmyju Olsenu. U epizodi “Supermanove obiteljske pustolovine” negativac Braniac daje mu dozu zimzelenog kriptonita, od kojeg Superman postaje nevjerojatan, halucinira i psihodelično u disku pleše s Lois.

Tijekom godina Superman je prolazio mnoge čudne zaplete, ali malo je onih koji se mogu po tom pitanju mjeriti s epizodom iz studenoga 1970., kada Supermanova djevojka Lois Lane dobiva zadatak napisati tekst o sirotinjskom naselju zvanom Mala Afrika. Stanovnici odbijaju suradnju zbog njezine bijele kože. Superman joj odluči pomoći izvanzemaljskom transformacijom kože u crnu, na jedan dan! Priča je sad posve drukčija. Aktivist Dave Stevens biva upucan u leđa, a život mu spašava transfuzija krvi Lois...

George Reeves bio je ozbiljan glumac s 20-ak filmskih uloga iza sebe (uključujući i malu ulogu u “Prohujalo s vihorom”), kada se 1951. uključio u Supermanove pustolovine. Prema svemu sudeći, bila je to mizerna plaća, a raspored snimanja hektičan. Iako ga kolege glumci pamte kao ljubaznu, dobroćudnu osobu koja je voljela svoje mlade obožavatelje, Reeves je bio nezadovoljan ulogom. Mrzio je javne nastupe kao čovjek od čelika (Man of Steel), tvrdeći da mnoga djeca ne mogu razlikovati televizijsku emisiju i stvarnost. Jednom je prigodom neki dječak donio pravi (napunjeni) pištolj i naciljao ga u glumčeva prsa kako bi testirao Supermanovo neprobojno odijelo. George je tvrdio da ga je nagovarao da spusti pištolj, rekavši da, iako on ne bi bio povrijeđen, metci koji odskoče mogli bi ozlijediti nekog drugog. Priču je vjerojatno izmislio sam Reeves kako bi izbjegao nošenje kostima na nastupima.

Od najranijih dana Superman je u ljubavnom trokutu u kojem su on sam, njegov alter ego Clark Kent i novinarka Lois Lane. Kako je moguća romansa između smrtnice i iznimno moćnog stranca - predmet je velikih nagađanja. Autor Larry Niven u eseju “Muškarac od čelika, žena od papirnatih maramica”, tvrdi da seks neće biti moguć, jer bi nekontrolirani pokreti i zračenja ubila ženu. Ako uspiju prevladati taj problem, fanovi su raspravljali može li par začeti dijete. U alternativnim verzijama, Superman ima djecu s nekoliko različitih žena. U filmu iz 2006. “Supermanov povratak”, primjerice, njegov i Loisin sin Jason pokazuje golemu snagu već od rane dobi. Međutim, ostali stripovi kažu da genetski jaz između čovjeka i kriptonskog DNK isključuje bilo kakvo potomstvo.

Takozvano Supermanovo prokletstvo rezultiralo je žrtvama poput Georgea Reevesa (koji je počinio izuzetno sumnjivo samoubojstvo) i Christophera Reevea (paraliziran zbog nesreće na jahanju). I mnogi drugi također okusili prokletstvo, poput Richarda Pryora (koji je glumio u Superman III. i šepa zbog multiple skleroze), Marlona Brandoa (koji je igrao Supermanovog oca - doživio 80, ali s mnogo obiteljskih nesreća) i Lane Smith (oboljela od Lou Gehrigove bolesti). Najmlađa žrtva prokletstva je Britanac Lee Quigley, koji je glumio dijete Kal-El u Supermanu iz 1978., kada mu je bilo samo sedam mjeseci. To je bila njegova jedina filmska uloga. Quigley je bio problematično dijete, a kad su mu se roditelji rastali, otišao je živjeti s bakom i djedom u London. Tu je Lee otkrio afinitet za šmrkanje ljepila. Umro je 1991. u 14. godini od zloporabe droga.