U četvrtom nastavku vodiča kroz London, između ostalih i za Slavonce i Baranjce koji se sve češće odlučuju na kraći ili duži posjet britanskoj metropoli, naša dopisnica izvještava s lica mjesta o hrani, restoranima i općenito o gastronomskoj ponudi glavnog grada Ujedinjenog Kraljevstva.

Dakle, riječima autorice ovog teksta, priča ide ovako:

Sve predrasude o britanskoj hrani pri dolasku u London odbacite i uživajte. London je prepun raznih restorana, barova, pubova, malih uličnih restorančića iz kojih se šire zamamni, neodoljivi mirisi turskog kebaba, indijskog curryja, talijanskih pizza i pasta, od kojih će vas iste sekunde spopasti osjećaj gladi. Premda ismijavana kao jedna od najlošijih i najnemaštovitijih na svijetu, britanska kuhinja naprosto se stopila s drugim kuhinjama, te izbila u sam vrh svjetske gastronomije. Istina je da od engleskih tradicionalnih jela nije ostalo puno, ali titulu najpoznatijeg i najpoželjnijeg nosi upravo engleski doručak, u svakoj svojoj kombinaciji.

Konkretno, prepečeni kruh namazan maslacem i fry up, odnosno pržene kobasice, jaja, gljive, slanina, rajčice i ukusan bijeli grah u pomalo slatkastom umaku od rajčice. Relativno noviji dodatak doručku je i hash browns, preprženi krumpir prethodno usitnjen, a može se napraviti i od pire-krumpira. Turiste iz Hrvatske nikako neće iznenaditi ni black pudding, osim samo po imenu, jer je zapravo riječ o domaćoj krvavici, samo u engleskoj verziji. “Puni” doručak (full english breakfast) razlikuje se od kontinentalne varijante, uz koju ide kava ili čaj, sok i kroasan ili neko drugo pecivo. Inače, zbog užurbanog načina života, sve više Britanaca poseže za nekom light kombinacijom doručka ili žitaricama, pa prema anketama tradicionalni doručak u domaćinstvima poslužuje se gotovo samo vikendom. No često se za obilnim doručkom poseže i nakon cjelovečernjih pijanki, pa gotovo služi kao “lijek” za mamurluk.

Ako vam se, u “normalnim okolnostima”, doručak čini prekaloričnim, ne zaboravite da vam je potrebna energija za cjelodnevno lutanje po Londonu, pa je engleski doručak zapravo savršen za početak dana. Za utjehu onima koji paze na liniju, znanstvenici sa Sveučilišta Missouri ustanovili su da uobičajeni engleski doručak sprječava gomilanje viška kilograma. Zaključak studije glasi da doručak bogat bjelančevinama utječe na sitost tijekom dana kada se obično uzimaju visokokalorični obroci. Stoga slobodno prionite na doručak koji nude gotovo svi hoteli i pubovi Londona. Ako nije uključen u cijenu smještaja, za njega ćete doplatiti oko šest funti.

No, oprez, u samom centru Londona nećete baš naići na tradicionalni engleski doručak, nego više u zonama izvan. U nekim skupljim dijelovima grada cijene britanskog doručka više su od osam funti, dok se u zonama izvan doručak može naći i za pet funti.

Osim engleskog doručka postoji još jedno jelo koje se može smatrati gotovo nacionalnim simbolom Velike Britanije, a to je fish and chips. To je najomiljenije i najprodavanije fast food jelo u Ujedinjenom Kraljevstvu, pa ne čudi podatak da stanovnici ove otočne zemlje godišnje pojedu više od 400 milijuna porcija. Riječ je o ribljem odresku, prženom u tijestu, koji se poslužuje uz pržene krumpiriće, dobro posoljen i začinjen octom. Sprema se od fileta bijele ribe, najčešće bakalara. Premda je na početku bio namijenjen tvorničkim radnicima i nižoj klasi, fish and chips je osvojio srednju klasu i postao najomiljeniji fast food u kojem danas svi uživaju. Vrlo je popularan i kao takeaway obrok, koji se nosi kući za večeru, a pojavio se i velik broj restorana u kojima su poznati britanski kuhari uvrstili ovo jelo, pa se ono služi čak i na svadbenim večerama. Iako uz sve poznate londonske znamenitosti postoje i male zalogajnice s fish and chipsom, s relativno niskim cijenama od oko 5, 6 ili 7 funti, jedno od najboljih mjesta koja nude ovo jelo je Golden Union Fish Bar u Sohu. No spremite se za nešto više cijene. Za malu porciju bakalara i chipsa u tom restoranu platit ćete 11.93 funte, dok velika porcija stoji 13.50. funti. Na meniju ćete naći i varijacije sa škampima, kozicama i čipsom.

Englezi obožavaju indijsku i kinesku hranu. U Chine Townu ima nekoliko dobrih restorana, ali s preporukom da jedete ono što vidite u izlogu. I Camden Town nudi niz kineskih zalogajnica, a Thai restorana ima bezbroj. Neki su odlični, neki nešto manje kvalitetni ili preskupi, ali u nekim buffetima može se jesti za 6 ili 7 funti koliko god želiš. Japanski restorani su prvoklasni, ali i skupi. Zato je najbolji izbor japanski lanac restorana Wagamama u kojima po vrlo pristupačnim cijenama možete jesti svježe spremljena jela. Prisutan je u 17 zemalja diljem svijeta, a u Ujedinjenom Kraljevstvu broji oko 120 svojih restorana, od čega je čak 70 u Londonu. Iako bazirani na japanskom načinu prehrane (rezanci i morska hrana), restorani nude i bifteke, steakove i piletinu, uglavnom sve vrste mesa. Jedan od najposjećenijih je onaj pokraj London Eyea, za Slavonce i Baranjce posebno interesantan jer je jedan od voditelja restorana Osječanin Dražen Alić.

- Prednost ovakvih restorana je što jelo stiže za 10 do 15 minuta nakon narudžbe, dok se u drugim restoranima čeka više od pola sata, što je u užurbanom gradu poput Londona od velikog značaja. Osim toga, namirnice su svježe, a jela se pripremaju gotovo pred očima posjetitelja - kaže Dražen.

U ponudi ovog restorana nalazi se čak 40 glavnih jela i 20 priloga, kao i devet vrsta juha, ali su najtraženiji već “složeni” meniji, primjerice, miso juha, račići, riža s povrćem (sve izmiješano) i sušeni krastavci, sve po cijeni od 7.90 funti. Osobno mi se najviše svidjelo jelo chicken katsu curry, pohana piletina s curry umakom i salatom, vrlo pristupačne cijene od 10.99 funti. Za desert možete naručiti fenomenalan sladoled od kokosa ili cheesecake ako niste pili neko od japanskih piva. Ako ste se uz ručak odlučili za vino od šljive, svakako uzmite i sladoled.

- Hrana je malo začinjenija, upravo kakvu Slavonci i Baranjci vole. Raduje me kad u restoran dođe netko iz Hrvatske, a posebno još ako je riječ o mojim sugrađanima. Za sve njih imamo i specijalnu ponudu, dajemo im popust od 20 posto - kaže Dražen.

Ponuda koja se ne odbija, posebice u Londonu, stoga ovog veselog mladića potražite među njegovim kolegama pod imenom Di (skraćeno zbog izgovora), i znajte da ste u sigurnim rukama. Iako se o gostima u jednoj smjeni brine čak 15 konobara, a s kuharima i dodatnim osobljem ukupno 40, pokušajte izbjeći vrijeme od 17.30 do 21 sat. Tada su najveće gužve jer poslovni ljudi završavaju svoj radni dan i idu na večeru, pa vam se može dogoditi da ipak morate čekati u redu. Radno vrijeme je od 11 prijepodne do 23 sata, a u tom rasponu ćete sigurno naći vremena za objed u popularnom Wagamama restoranu.

Sve u svemu, gdje god da vas put nanese, restorani, pubovi, male ulične radnjice, nude nezaboravan gastroužitak. Ponuda je šarolika, raznovrsna i prilagođena gostima. Sigurna sam da ćete kao gurmani iz slavonsko-baranjskog kraja znati izabrati najbolje. Zato uživajte, i dobar tek!