U vijestima koje svakodnevno slušamo najviše ima pesimizma, a zgrozi nas i kada čujemo da iz krize nećemo izići bar još deset godina. I pitamo se, pa kakva je to država i kakvi su to političari da ni u dva desetljeća ništa ne znaju učiniti s državom koja ima stanovnika kao malo veće predgrađe nekog svjetskog megalopolisa.
I doista, ugledniji i stručniji ekonomisti također ukazuju da iz recesije možda i hoćemo, ali iz krize nikako pa i više od deset godina. I onda, primjerice, netko tko je već pred penzijom, izlazak iz krize može očekivati možda samo za svoju djecu, ako bude sreće i malo zdrave pameti.
U posljednje vrijeme koplja se lome oko poreznih opterećenja, zakoni i stavke mijenjaju se kao na traci, poduzimaju se vatrogasne mjere, ali sve u svemu bez ikakvog efekta. Tu je još i skupa država s viškovima zaposlenih u javnoj i državnoj upravi koju ne bi mogla izdržati ni razvijenija država, pa čak ni jedna Njemačka. I dok se vlade već godinama zaklinju u svojim predizbornim programima da mora doći do rezanja, broj zaposlenih činovnika ipak je samo u nekoliko godina porastao za čak 22 tisuće, dok premijer Zoran Milanović još izjavljuje i kako smanjenja plaća u javnom sektoru neće biti, očito kao ni otpuštanja, jer bliže se izbori. O industriji se čak više i ne govori, kao ni o bitnim investicijama, jer ni njih nema. Inače, javni sektor ukupno zapošljava oko 400 tisuća djelatnika, od kojih je oko 52 tisuće državnih službenika i namještenika. Mora se priznati da u Vladi ima ministara koji su svjesni problema, poput ministra uprave Arsena Bauka, ali i onih, kao ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras, koji kaže da u njegovom resoru zaposlenih još i manjka. Ima disonantnih tonova i oko porezne politike koja direktno utječe i na privlačenje investitora, ali Milanović ima svoj uži tim “stručnjaka” kojima vjeruje, dok su oni drugi po strani i moraju šutjeti. I kao dobro uštimani zbor otpjevati nam kako dobro rade i da će se rezultati tek vidjeti, a to što međunarodne institucije malo malo upozoravaju na stalni pad BDP-a i rejtinga, nimalo ih ne uzrujava, jer oni sa “svojim životopisima” valjda znaju najbolje. Institucije poput MMF-a i Svjetske banke opetovano upozoravaju i da nam je javna uprava jedan od glavnih razloga velikih proračunskih rashoda, a njezina neumjerenost ruši konkurentnost ekonomije zemlje.
BESMISLENA POREZNA POLITIKA
Hrvoje Zgombić, najpoznatiji hrvatski porezni stručnjak, u svome prošlotjednom intervjuu i o toj temi upozorava: “Naše vlade stalno jašu na pogrešnoj tezi da se na vlasti opstaje samo povećanjem javnih rashoda, bez obzira na to odakle će se troškovi podmirivati. Odgovorna bi vlast, bilo koja, posve suprotno, osigurala da se ni jedan tekući rashod, dakle ni plaće ni mirovine, ne može financirati iz zaduženja”. Ali tko uopće sluša stručnjake, bitno je održati se na vlasti, a nakon izbora ona nova koja ju preuzme opet će po svome i tako smo stalno u začaranom krugu propadanja.
Državni zavod za statistiku objavio je da u državnu kasu ove godine ušlo čak 6,8 % manje prihoda od PDV-a. Ocjena je analitičara da ćemo još čuti kako gospodarstvo nastavlja tonuti. U šestoj godini recesije oporavak se ne nazire, a uz ocjenu da Vlada ne poduzima prave reforme, neka predviđanja su da će kriza zbilja trajati još bar jedno desetljeće. Kućanstva su osiromašena, poduzetnici iscrpljeni krizom, nema novih radnih mjesta ni investicija, a Vladine mjere su zbunjujuće, besmislene i nedovoljne za rast gospodarstva, ocjena je analitičara koji su složni i u ocjeni da BDP nastavlja padati i to, kažu, ne treba čuditi. Kriza je kreirana sustavno od 1993. godine i ni jedna vlada nije poduzela potrebne mjere, kazao je u razgovoru za Media servis ekonomist Guste Santini.
Vladine mjere poput promjena u oporezivanju dohotka neće potaknuti potrošnju, smatra Ljubo Jurčić: "A porezni sustav je samo jedan djelić ekonomske politike, cijelo vrijeme čeprkaju po poreznom sustavu na negativan način, a 90 posto ostalih mjera ostale su netaknute ili uopće ne postoje, ili su poduzimane u krivom smjeru", rekao je Jurčić. S njim se slaže i ekonomist Damir Novotny:
- Ideje poput prodavanja hrvatskog državljanstva za investiciju su potpuna besmislica, niti to rade Austrija, Češka i Slovačka - zemlje na koje bismo se mogli ugledati zbog položaja i sličnosti ekonomija. Te zemlje su reformirale državni sektor, privatizirale sve što se moglo i na taj način privukle investitore - smatra Novotny.
Zbog svega je jasno da BDP i dalje pada, a ništa drugo ne treba očekivati ni u idućim godinama, mišljenje je Novotnyja. "Hrvatska ekonomija, ako se ne provedu snažne i dublje reforme, ulazi u dugoročnu stagnaciju koja može trajati jedno ili čak dva desetljeća, jer su strukture ekonomije na tržištu toliko nekonkurentne da će stvaranje njihove konkurentnosti trajati više od jednog desetljeća", prognozira Novotny.
URUŠAVANJE SUSTAVA
Svako smanjenje poreza sjajna je vijest - tako Hrvoje Zgombić komentira najave o mogućim promjenama poreza na dohodak. Zgombić odavno tvrdi da je fiskalni teret u Hrvatskoj nepodnošljivo visok te je u direktnoj korelaciji s ekonomskom neuspješnošću zemlje. Prilikom povećavanja PDV-a upozoravao je da uvođenje svakog novog poreza ili bildanje postojećih ne mora rezultirati rastom poreznih prihoda. “Upravo suprotno, realno je očekivati smanjenje gospodarskih aktivnosti, a povećavanje nezaposlenosti i siromaštva. Općenito nikako nije dobro smanjivanje jednog poreza kompenzirati povećanjem drugoga. Pogotovo jer je nama nužno drastično rezanje opće razine poreznog tereta. Hrvatska je suicidalno nekonkurentna u odnosu na druge zemlje. U usporedbi s drugim tranzicijskim državama porezno smo skupi. Posljedice vidimo. Nema investicija”, zaključuje Zgombić.
- Što se tiče porezne politike, ne vidim neke bitne razlike između naših vlada u zadnjih desetak godina. Preciznije, od 2000. taj se sustav urušava. Politika se kroji ne prema fiskalnim mogućnostima zemlje, nego isključivo prema predviđenim, stalno rastućim rashodima. Lokalne su jedinice samouprave, primjerice, u dvije godine, 2011. i 2012., zaposlile tisuće ljudi. Dok istodobno realni sektor nestaje. Osobno mislim - to je isključivo moje mišljenje - da je pred Hrvatskom masivan i neizbježan slom državnih financija i ekonomije. Nastupit će onog trena kad se, jedna za drugom, pozatvaraju kreditne linije. Trebat će nam neka vrsta protektorata Europske komisije. Koja, ostaje za vidjeti - zaključuje u intervjuu Zgombić, te dodaje: “Prije kojih dvije ili tri godine mislio sam da bi bilo dobro da što prije udarimo u to dno kako bismo se konačno počeli dizati. Ali u zadnje mi se vrijeme nekako čini da dna zapravo i nema... Porezni sustav moramo krojiti gledajući što rade ostale zemlje naše razine razvijenosti. Postoje neki razlozi zbog kojih ne povećavaju poreze, premda bi i one sigurno rado izdašnije financirale svoje zdravstvo, ili neke druge potrebe. Ali to ne rade, jer bi gubile radna mjesta. Ulagači bježe u zemlje s nižim poreznim opterećenjem. Evo, budžet je od 2006. do danas narastao za nekoliko desetaka milijardi kuna. U čemu se to toliko povećala kvaliteta javnih usluga da bi mogla opravdati takvu eksploziju rashoda? Zato smatram potrebnim da svaka stranka kad se prijavljuje na izbore pred javnost iziđe sa svojim prijedlogom proračuna za sve četiri godine trajanja mandata Sabora. Nije važan izborni program, to su ionako najvećim dijelom političke izjave. Nacrt proračuna mnogo više pokazuje i obvezuje”, mišljenja je Zgombić.
ZA PLAĆE 10 % BDP-a
Još jedan rebalans proračuna je pred vratima, a u Ministarstvu financija drže da bi milijardu kuna uštede bilo učinkovitije postići otkazima nego linearnim smanjenjima plaća. Kada bismo se na tu opciju odlučili, imali bismo podršku javnosti. Tvrtka Vectura za Večernji list ispitala je javnost o otkazima i pokazalo se da 76 posto građana misli da se broj zaposlenih u državnoj i javnoj upravi treba smanjiti... Tako daju potvrdu tezi da postoje dvije Hrvatske: “Jedna koja radi u privatnom sektoru i suočila se s posljedicama krize, i ona druga, koja radi za državu, državne tvrtke, javni sektor ili lokalne jedinice koja nije osjetila veća odricanja. Čini se da imamo i dvije vlade - dio koji je svjestan okolnosti i nužnosti rezova te onaj koji i dalje vjeruje da se i bez promjena može dalje. Ministri koji zastupaju stav da je manja i jeftinija država nužnost, ostali su u manjini, kaže političar koji poznaje trendove u Banskim dvorima”.
- Postoje dvije Hrvatske, a glasnija je ona koja vjeruje da je postojeće stanje i prava moguće održati. Ni Vlada nema jedinstvenu politiku. Ministarstvo financija vidi da nema novca pa drugačije promatra situaciju. Nema dileme da je došlo vrijeme za smanjenje administracije - poruka je analitičara Damira Novotnyja.
U državnoj i lokalnoj administraciji, prema procjenama stručnjaka, ima od 15.000 do 20.000 viška zaposlenih.
- Vlada je i prije tri godine imala potporu jer su ljudi bili svjesni da se nešto treba napraviti. Da su iskoristili politički trenutak, danas ne bismo bili u prekomjernom deficitu, a ovako jesmo - rezigniran je analitičar Ante Babić.
Administracija se reže u cijeloj Europi pa su tako Italija, Francuska, Grčka i Srbija u procesu smanjivanja broja zaposlenih. Isto su učinile i Njemačka i Nizozemska još prije deset godina. Na potezu je Vlada kojoj se zbog sve većih proračunskih rupa znatno smanjuje manevarski prostor.
Podaci Svjetske banke pokazuju da smo posljednjih godina za plaće u javnom sektoru trošili oko deset posto BDP-a, a još im država na plaće daje čak 367 dodataka, što prelazi milijarde kuna koje bi mogle spašavati i proračun te nam rebalansi ne bi ni trebali.
Prije dvije godine bivši ministar financija Slavko Linić izjavio je da je višak zaposlenih u javnom sektoru oko 15 do 20.000, no nije se dogodilo ništa. Aktualni ministar Boris Lalovac najavljuje smanjenje mase plaća kroz smanjenje plaća pojedincima. Smanjenja plaća i nekih davanja već su se poduzimala prijašnjih godina, ali ni to nije pomoglo. Zato što su istodobno zapošljavani novi ljudi po političkom ključu.
Piše: Damir GREGOROVIĆ
HRVOJE ZGOMBIĆ:
Gubljenje izbora i herojski status
- Vlada koja provede promjene i enormne i neodržive rashode smanji na razinu realnog poreznog kapaciteta Hrvatske te zatim raspiše izbore koje će, dakako, izgubiti, za tri, četiri godine - u to sam potpuno uvjeren - imat će herojski status. Ako smo iz budućnosti ukrali desetljeće, ne moramo i stoljeće... Stanje stalne svađe između stranka, u kojem svaka od njih mijenja poziciju ovisno o tome je li na vlasti ili u opoziciji, postalo je neodrživo. Svima u ovoj državi treba samo jedna poruka: ako volimo Hrvatsku, ako imalo volim Hrvatsku, sjest ćemo zajedno, zajedno sa svim društvenim faktorima i postići dogovor o temeljnim vrijednostima našeg društva. Pa onda i konsenzus o poreznom sustavu koji će u Hrvatskoj vrijediti idućih deset, dvadeset godina.
GUSTE SANTINI:
Političari imaju samo četverogodišnji horizont
- Ovo što se u Hrvatskoj događa zadnjih šest godina malo je reći da je zabrinjavajuće. To je jedna ozbiljna kancerogena bolest koja bez ozbiljne terapije ne može proći. Političari nisu spremni da se ide u jednu takvu terapiju, imaju taj četverogodišnji horizont i oni funkcioniraju u tim okvirima i to je priča u kojoj se mi, nažalost, nalazimo, kaže Santini. A nalazimo se u situaciji u kojoj nema perspektive u sektoru zapošljavanja, nova radna mjesta se ne otvaraju, građani su sve manje skloni potrošnji.
MIODRAG ŠAJATOVIĆ:
Industriju su dva desetljeća zanemarivali svi premijeri i ministri
Teško mi je priznati, ali od te Europske unije ima i koristi, piše ugledni ekonomski analitičar Miodrag Šajatović: “Da nije zahtjeva iz Bruxellesa da i Hrvatska mora imati nekakvu industrijsku strategiju od 2014. do 2020., tko zna bi li ikada domaća vlast posvetila vrijeme nečemu što je, zapravo, najvažniji uvjet za oporavak nacionalne ekonomije. Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak najavio je da će sljedećih mjeseci njegov prioritet biti priprema strategije industrijske politike. I da će Vladinim timovima u tom procesu pomagati njemačko ministarstvo gospodarstva. Dobrodošao je bilo kakav rad na promišljanju industrijske budućnosti Hrvatske. Pa makar to bilo naređenje ‘odozgo'... Industriju su bar dva desetljeća zanemarivali svi premijeri i ministri. Ali i gomila pomodarski raspoloženih ekonomista. Onih koji su s podsmijehom odbacivali upozorenja da zemlja ne može živjeti od usluga i nerealnih očekivanja da će ‘fantastičan geostrateški položaj’ donijeti prometnu rentu od koje ćemo svi bogato živjeti. Tek sad, kad se pokazalo da su Nijemci bili pametni što su nastavili njegovati industriju i kad ništa drugo ne pomaže, u Hrvatskoj se mijenja klima... Sad se pruža neponovljiva prilika da Hrvatska kvalitetno osmisli svoju ekonomsku budućnost. Bit će neponovljiva šteta ako se u raspravama kakvu industriju trebamo imati za pet ili deset godina ne stvori intenzitet kakav je pobudio spolni odgoj u školama... U ovom slučaju neka se pođe od upozorenja iz jedne studije konzultantske kuće Roland Berger, a prema kojoj ‘harmonija usporava promjene, a sukob često vodi prema napretku’. Trebamo se do jeseni temeljito i s argumentima ‘počupati’ oko budućnosti industrije... Budimo iskreni: teško je donijeti kvalitetnu industrijsku strategiju. Teško je provesti reindustrijalizaciju u zemlji poput Hrvatske”, mišljenja je Šajatović.