Problemi tinejdžerske populacije, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj, nisu od jučer. Naprotiv, čini se kako posljednjih godina eskaliraju sukladno s vremenom u kojemu živimo, digitalnim dobom i globalnom umreženju napose.
Naravno da su u kontekstu takvog vremena i roditelji suočeni s problemima kojih prije nije bilo, ili ih nije bilo u tolikom opsegu. O svemu tome razgovarali smo s dr. sc. Anom Kandare Šoljaga, vodećom i međunarodno priznatom stručnjakinjom u Hrvatskoj za probleme tinejdžera i njihovih roditelja.
Dvadeset se godina bavite problemima tinejdžera i njihovih roditelja. Za početak razgovora ne bi bilo zgorega objasniti malo sam pojam tinejdžer, kako se on tretira kod nas, u Hrvatskoj, a kako u svijetu? Nerijetko se brkaju, čak i poistovjećuju pojmovi pubertet, adolescencija i tinejdžerska dob. Što tu valja znati kako bi se izbjegli ne samo pojmovni nesporazumi nego i širi kontekst problematike odrastanja mladih?
- Ukratko, riječ pubertet označava fizičke promjene kojima počinje preobrazba dječjeg tijela u odraslo tijelo, sposobno za reprodukciju. Tim procesom, koji zovemo pubertet, počinje adolescencija, razdoblje između djetinjstva i odrasle dobi. Psihološki najzanimljiviji dio adolescencije, tijekom kojeg je razvoj mozga najintenzivniji, traje od 13. do 19. godine, odnosno u popularno nazvanim “tinejdžerskim” godinama. Sama riječ tinejdžer preuzeta je iz engleskog jezika i internacionalno se koristi kada se opisuje ta životna dob.
OSJETLJIVE GODINE
Kad su tinejdžeri u pitanju, mnogi (roditelji napose) odmah spomenu “podivljale hormone”. Što se zapravo događa u mozgu tinejdžera od 13. do 19. godine, o kakvim se promjenama radi, i kakve su s tim u vezi znanstvene spoznaje?
- Stručnjaci odavno znaju da se najintenzivniji razvoj mozga događa od rođenja pa do otprilike pete godine života. Baš su se zato upozorenja roditeljima da budu posebno oprezni tih godina, jer “su one najvažnije“, slala roditeljima i na razini velikih nacionalnih kampanja, kao što je bila ona Unicefova iz 2006. godine. Iz filmova sigurno znate da se i znatan dio psihoterapije u odrasloj dobi odnosi upravo na razumijevanje ranog djetinjstva, upravo zato što stručnjaci znaju da nas zbivanja oko nas koja se događaju u vrijeme intenzivnog razvoja mozga posebno snažno oblikuju.
- Najnovija svjetska istraživanja, koja su postala moguća zbog razvoja sofisticirane tehnologije, pokazuju nam da se intenzivni razvoj mozga događa još jednom u životu, i to upravo u tinejdžerskim godinama! To je ključno znati zbog bar dva bitna razloga. Prvo, intenzivan razvoj mozga čini tinejdžere psihološki nestabilnima i nespremnima za korištenje punog kapaciteta svog mozga, na način na koji to čine odrasli ljudi. Drugo, to znači da su tinejdžerske godine, baš kao i prvih pet, presudno važne, jer ono što se tih godina događa s tinejdžerom i oko njega ima potencijal da posve promijeni njegov život, nabolje ili nagore! Tinejdžerski mozak sve što se oko tinejdžera događa marljivo bilježi, a ono čega nema ostaje izostavljeno. Poslije u životu, kada tako intenzivan razvoj mozga završi, puno je teže izbrisati ostavljene “otiske”, kao i upisati neke nove. To stavlja veliku odgovornost na sve nas odrasle, a posebno na roditelje tinejdžera. Hormonalne promjene pritom su isto važne, ali su one samo komadić cijele slike.
Živimo u tzv. digitalno doba, što znači da su i problemi drukčiji u usporedbi s problemima prije 20-30 godina. U tom kontekstu promijenila se i, recimo tako, pozicija (položaj) tinejdžera, ali i uloga roditelja. Kako to komentirate?
- Dat ću vam jednostavan primjer koji dobro ilustrira to vaše pitanje. Nekada bi se roditelj nagnuo kroz prozor da vidi s kim mu se dijete druži i što radi. Djeca su se okupljala ispred zgrade ili na obližnjem igralištu. Igralište današnjih mladih generacija veliko je onoliko koliko doseže signal kojim se može spojiti na internet. Na tom nesagledivo velikom virtualnom igralištu, nerijetko povezani i udruženi, vrebaju brojni međunarodni kriminalci i perverznjaci, koji su pritom i nevidljivi! Kako se nositi s tim? Kako u takvim okolnostima biti odgovoran roditelj i paziti na sigurnost svoje djece? To današnji roditelji nisu ni od koga mogli naučiti, nisu to prošli ni tijekom vlastitog odrastanja, i potrebna im je stručna pomoć i konkretan savjet kako se postaviti i što napraviti. Roditelji danas moraju naučiti neke sasvim nove vještine da bi mogli kvalitetno pomoći svojoj djeci u odrastanju. Upravo takve konkretne savjete za konkretne suvremene probleme izložila sam u svojoj knjizi (Tinejdžeri: Praktični vodič za roditelje, nap. D.J.).
Na tragu prethodnog pitanja: Ukratko, kako je to danas biti tinejdžer? Koji su sve problemi s kojima se danas suočavaju tinejdžeri u Hrvatskoj (i u svijetu), kao i njihovi roditelji? Postoji li danas veći “generacijski jaz” nego što je bio prije, dok nije bilo interneta, recimo? Kakav je današnji psihološki profil hrvatskog tinejdžera, je li on i koliko sličan onome sa Zapada ili ima neke svoje specifičnosti, s obzirom na, između ostalog, i situaciju u kojoj se nalazi Hrvatska (kriza, recesija, roditelji bez posla...)?
- Zanimljivo pitanje. Dat ću vam nekoliko primjera. Tinejdžeri danas kažu da im je lakše kupiti drogu nego sendvič, jer da bi kupili sendvič, moraju izići iz škole. Mnoga djeca znaju nekoga tko je donio oružje u školu. Brojni tinejdžeri bili su žrtve ozbiljnih napada i okrutnih maltretiranja sa strane vršnjaka, najčešće preko društvenih mreža. Znači, svađe, uvrede i poniženja više se ne događaju u četiri oka u školskim hodnicima, nego javno, da svi vide. Između ostalog, većina tinejdžera izložena je vrlo dostupnoj i nerijetko brutalnoj pornografskoj industriji koja im se nudi preko interneta. To su samo neki primjeri kako danas žive tinejdžeri. S obzirom na to da su suočeni s toliko izazova i prilika, kao i toliko toga što im ometa pažnju i fokus, prijeko su im potrebni smireni i stabilni odrasli ljudi, koji im mogu poslužiti kao sidro dok oni sami pokušavaju pronaći svoje mjesto na svijetu. Ako su oko tinejdžera odrasli ljudi koji su i sami preplavljeni problemima i izgubljeni, tinejdžeri su u velikim problemima. U našoj Hrvatskoj zbilji, u kojoj ozbiljnih problema ne manjka, nije uopće lako biti odrasla osoba, nije uopće lako biti roditelj, a, naravno, nije uopće lako biti ni tinejdžer.
Kako u današnjem vremenu brzog življenja, svakodnevnih obveza i borbe za egzistenciju, detektirati kad je vrijeme za traženje stručne pomoći. Naime, mnogi roditelji nemaju dovoljno vremena posvetiti se brizi za svoju djecu pa se šokiraju kad neki problem eskalira. Drugim riječima, treba li neke situacije (i koje) ignorirati, a na neke posebno pripaziti, kako stanje ne bi izmaknulo kontroli?
- Potpuno ste u pravu. Nije uopće jednostavno detektirati kada je vrijeme traženje pomoći. Posvetila sam posebnu pozornost tome da roditeljima olakšam upravo taj dio, jer što se prije pomoć potraži to se problem može brže riješiti. Općenito govoreći, dobro je potražiti stručnu pomoć ako tinejdžer pokazuje ozbiljne poremećaje i probleme u ponašanju koji se mogu uočiti, a koji mu ometaju život; ako tinejdžer ima problem, a roditelji ne znaju točno o kakvom se problemu radi; ako neki problem nastavlja ometati normalan život tinejdžera iako su ga i tinejdžer i roditelj pokušali riješiti, ali u tome nisu uspjeli; ako je i sam roditelj dio problema zbog kojeg dolazi do intenzivnih svađa ili sukoba koji ometaju svakodnevni obiteljski život, i onda kad je obitelj izložena jakom stresu, najčešće zbog gubitka posla, preseljenja, rastave roditelja, bolesti ili smrti u obitelji...
PREOPTEREĆENI RODITELJI
Što kao društvo možemo učiniti kako bi se tinejdžerska problematika na pravi način tretirala, treba li nam više savjetovališta, stručnih ustanova koje će se baviti problemima tinejdžera i roditelja u Hrvatskoj?
- Gotovo dva desetljeća intenzivno se bavim problemima koji zaokupljaju tinejdžere i njihove roditelje. Ono što je najviše ostavilo dojam na mene jest to koliko je roditeljima danas teško i koliko su preopterećeni. Zahtjevi današnjeg življenja i roditeljstva su tako veliki i kompleksni da mi to uopće i nije čudno. Ne radi se o jednom roditelju kojemu je teško, nego o generaciji roditelja koji odgajaju svoju djecu u svijetu koji se jako brzo i jako opsežno mijenja i razvija. Ova je generacija roditelja tinejdžera poduku o roditeljstvu dobila u posve različito vrijeme i u posve različitim okolnostima. Jednostavno rečeno, pravilima roditeljstva koje su današnji roditelji tinejdžera dobili od svojih roditelja istekao je rok trajanja i ona više ne djeluju. Sa svim promjenama koje se zbivaju u svijetu u kojem živimo, ostati bez alata potrebnog za snalaženje prilično je zastrašujuće. A kada se roditelji osjećaju bespomoćno, tinejdžeri su izgubljeni, bez sidra. Od presudne važnosti za njihovo odrastanje je upravo to da su oko njih stabilni i smireni odrasli ljudi koji razumiju što se događa i mogu im biti od pomoći. Današnjim roditeljima treba i te kako mnogo pomoći da bi uspjeli u tome. Moja knjiga, kao i rad u mom savjetovalištu i brojna predavanja za roditelje koje sam održala, namijenjena je upravo tome da ja, sa svoje strane, napravim sve što mogu da roditeljima pomognem snaći se i da im olakšam nositi se sa zahtjevnim zadacima roditeljstva i života. Shvatila sam da sam, radeći sve ove godine jako puno upravo s tinejdžerima i njihovim roditeljima, ako uspijem pomoći roditeljima da se bolje nose sa zahtjevima roditeljstva i života općenito, da se osjećaju manje opterećeno i da bolje razumiju sebe, automatski pomogla i njihovoj djeci.
Razgovarao: Darko JERKOVIĆ
Ako žele vidjeti neku promjenu nabolje kod svog tinejdžera, i sami se roditelji moraju promijeniti
Bavite se psihoterapijom i savjetovanjem. Kakva su vaša iskustva, tko vam više dolazi, tinejdžeri ili roditelji, odvojeno ili zajedno, kakve im terapije preporučujete i kako oni na to reagiraju?
- Najčešće mi se obraćaju roditelji. Tinejdžeri tek poslije, kada vide vrijednost odnosa koji grade sa mnom, savjetuju takvu vrstu pomoći i vlastitim prijateljima kada se nađu u ozbiljnijim problemima. Najčešće dolaze zbog toga što roditelj i tinejdžer međusobno imaju problema u komunikaciji ili zbog problema u školi, s uspjehom u školi. Dolaze i zbog nekih psiholoških poremećaja koji se prvi put pojavljuju upravo u ovoj dobi, o čemu sam, ponavljam, detaljno pisala i u svojoj knjizi. Jednog roditelja, ili najbolje oba roditelja, uvijek nastojim uključiti u zajednički rad. Roditelji se moraju i sami promijeniti ako žele vidjeti neku promjenu kod svog tinejdžera. Moja je želja i moje nastojanje da pomognem roditeljima i tinejdžeru da se bolje razumiju i bolje surađuju.