Objavljeno 30. kolovoza, 2014.
Nakon što su džihadisti pogubili američkog novinara Jamesa Foleyja, odrubivši mu glavu te snimku smaknuća pustili u javnost, ministar obrane SAD-a Chack Hagel upozorio je početkom tjedna da je Islamska država (ISIL - Islamska država Iraka i Levanta) veća prijetnja i od Al-Qa'ide.
Krvoločno ubojstvo novinara šokiralo je svijet, ali je postalo i neposredan povod za redefiniranje američke vanjske politike. Naime, sad je i javno rečeno da je ISIL postao američki neprijatelj broj jedan. Samo po sebi to nije iznenađenje, jer je riječ o dobro organiziranom, dobro naružanom i logistički i financijski potentnom pokretu, no kao što se to Americi dogodilo nekoliko puta prije, razlozi zbog kojih je ova organizacija tako naglo narasla svakako su i u podršci koju su svojevremeno, na indirektan način, primali od - samog SAD-a.
GENERAL U VIJETNAMU
Početkom onoga što se nazivalo “Arapsko proljeće”, koje je dovelo do vala rušenja režima na Bliskom istoku i sjeveru Afrike, operativci CIA-e bili su gotovo na svakom uglu u Tunisu, Kairu, Tripoliju i Damsku. Prosvjedi su se mahom pretvarli u oružane pobune protiv režima.
U Tunisu ubrzo pada autokratski režim predsjednika Zine El Abidine Ben Alija, a odmah nakon toga, početkom 2011., s vlasti odlazi i egipatski dugogodišnji predsjednik Hosni Mubarak. U veljači 2011. protesti su u Libiji prerasli u sveopći ustanak protiv Moamera Gadafija, koji se završava Gadafijevom smrću i potpunom anarhijom u Libiji. Iako se Amerika službeno držala po strani, ne treba gajiti iluzije da iza zavjese nisu povlačili konce i koristili uticaj koji imaju preko prijateljskih zemalja na arapskom poluotoku.
Slična sudbina bila je namijenjena i Siriji, no tamo nisu računali na malo sposobnijeg lidera. Bašar al-Asad došao je na čelo Sirije nakon smrti svoga oca koji je vladao 30 godina. Liječnik, oftamolog, obrazovan u Londonu, Zapad ga je smatrao osobom koja bi mogla pokrenuti reforme u Siriji, no kada su prosvjednici izišli na ulice te tlapnje su se raspršile, jer je Asad odlučio ne predati bez borbe vlast pobunjenicima. U međuvremnu prosvjedi su prerasli u krvavi građanski rat. Zapad je tražio način da sruši Asada, a da ne uprlja ruke pa su pobunjenici bili obilato opskrbljivani oružjem, uglavnom preko Jemena i Ujedinjenih arapskih emirata. No Asad je našao jake saveznike u Rusiji i Kini, pa su pokušaji, prije svega SAD-a, da dobiju po libijskom scenariju mandat za zaštitu naroda od "omražene vlade" više puta blokirani u vijeću sigurnosti od strane Kine i Rusije.
Revolucionarni zanos Arapskog proljeća brzo se istrošio, ali mobilizirane mase vrlo dobro su iskoristili islamisti koji su sada bili naoružani, organizirani i dobro financirani, između ostaloga i od strane - Zapada.
Pogreška koju su Amerikanci napravili podržavajući mudžahedine u Afganistanu u borbi protiv sovjetskog okupatora osamdesetih godina prošlog stoljeća - opet se ponovila. Podržavajući “neprijatelje svojeg neprijatelja” Zapad je hranio čudovište koje se sprema ne samo odgristi ruku koja ga je hranila, nego krenuti u rat do istrebljenja.
Amerika je ubrzo shvatila da je Asad manje zlo, što je dovelo do naglog “zatopljenja” odnosa prema sirijskom diktatoru.
U ponedjeljak je režim u Damasku “izrazio spremnost na suradnju s međunarodnom zajednicom, uključujući Washington, u borbi protiv džihadista”.
Bijela kuća jasno je dala na znanje da je SAD spreman djelovati bez pristanka Damaska, kao što je to već činio u prošlosti. Američki predsjednik Barack Obama odobrio je slanje špijunskih zrakoplova i bespilotnih letjelica iznad Sirije kako bi pronašli džihadiste i pripremili teren za eventualne udare.
Promjena američkog političkog diskursa vidljiva je i na drugoj strani svijeta.
Dolazak najviše rangiranog američkog generala u Vijetnam najavio je okretanje bivšem neprijatelju kako bi se pozicioniralo protiv nove opasnosti - Kine, koja je počela agresivno uzurpirati tuđe teritorije.
Američki general Martin Dempsey nenajavljeno je stigao u posjet Vijetnamu. To je najviši časnik američke vojske koji je posjetio Vijetnam 40 godina nakon završetka krvavog rata u kojemu je poginulo 58.220 američkih vojnika i oko milijun vijetnamskih civila i vojnika. “Marty” je trenutačno “four star general”, dakle najviše rangirani časnik kojeg Amerika ima. Takvi se ne šalju u kurtoazne posjete dalekim zemljama.
HRVATSKA DVOSTRUKA POSLA
Očito je došlo do bitnog političkog i vojnog preslagivanja. Nakon krvavog rata, SAD sada traži saveznika u Vijetnamu u nekim budućim sukobima (političkim? ekonomskim? oružanim?) s Kinom.
U stvaranju ISIL-a nije ni Hrvatska bez krimena. Prošle godine moglo se vidjeti na snimkama kako pobunjenici u Siriji koriste raketne bacače RAK-12, koji su tijekom Domovinskog rata sastavljani u Đuri Đakoviću. RH nije direktno naoružavala pobunjenike, oružje je navodno prodavano Jemenu, ali jasno je da se Hrvatska na svoju ruku nikada ne bi odlučila na tako nešto da nije iz Washingtona dobila jasan znak što treba učiniti. Isto tako, sada, kada se pokazalo da je “lijek gori od bolesti”, Hrvatska je jedna od sedam država koje kurdskim snagama u Iraku šalju oružje i opremu potrebnu za borbu protiv islamista. Premijer je odluku Vlade o pošiljci oružja pokušao relativizirati izjavom kako su oružje poslali Americi, a ne kurdskim borcima, no američko ministarstvo obrane u srijedu je sasvim osujetilo ovaj naivni pokušaj “pranja ruku”. Kako je izjavio glasnogovornik Pentagona John Kirby: “Hrvatska, Albanija, Kanada, Danska, Italija, Francuska i Velika Britanija, poslali su oružje za kurdske borce protiv Islamske države”, pojasnivši kako je riječ o osobnom naoružanju i streljivu.
Piše: Vuk TEŠIJA