Objavljeno 29. kolovoza, 2014.
Ako nemaju posao, teško se uključuju u svakodnevicu kao ravnopravni članovi društva
Mladiću koji je nedavno napunio 20 godina uskoro istječe odgojna mjera zbog koje se trenutačno nalazi u Domu za odgoj djece i mladeži Osijek.
Uz pomoć odgojitelja, Grada Osijeka i Centra za socijalnu skrb nastoji pronaći posao bez kojega će nakon izlaska iz Doma postati samo još jedan korisnik socijalne skrb. No to mu ne polazi za rukom.
Na žalost, on je samo jedan od deset do 15 mladih osoba koje svake godine napuštaju osječki Dom te, ako ne uspiju pronaći posao, ostaju prepuštene same sebi, na ulici, bez perspektive da će ikada imati pošten krov nad glavom i obitelj.
- Mi, bivši domci, obilježeni smo za cijeli život pa nas gotovo nitko ne želi zaposliti. A ako se ne zaposlim, teško da ću si moći omogućiti normalan život i, što želim u budućnosti, zasnivanje obitelji - rekao nam je bivši domac, danas 30-godišnjak.
Smatra da ga grijesi iz mladosti ne bi trebali obilježiti za cijeli život. Od kada je izišao iz doma, kaže, nije učinio ništa društveno neprihvatljivo. Radio je najteže fizičke poslove, ali na crno i samo povremeno, sezonski. Plaši se, kaže, da u situaciji kada je vojska nezaposlenih na birou, kao bivši štićenik Doma za odgoj ima još manje šanse. “Da mi netko da drugu priliku”, siguran je “ne bi se pokajao”.
- Upravo zbog toga što znamo kako naši štićenici nemaju šansu za normalan život ako, kada iziđu iz Doma, ne nađu posao, dajemo sve od sebe da ih u tom smislu osamostalimo. No, posao za djecu iz Doma nikada nije bilo lako pronaći, a posebno sada kada je zapošljavanje svih nezaposlenih građana gotovo nemoguća misija. Iako svi oni iz Doma izlaze ili sa završenom srednjom školom ili sa završenim tečajevima za pomoćna zanimanja. Ako im posao ne možemo pronaći, trudimo se da im se bar osiguramo neki smještaj, te da ostvare svoja prava na novčanu pomoć Centra za socijalnu skrb. Nikoga iz Doma na tjeramo, zadržavamo ih kod nas koliko je maksimalno moguće. No, u jednom trenutku moraju otići, a ako tada posao nemaju, teško se uključuju u svakodnevicu kao ravnopravni članovi društva - kaže Mato Lukić, ravnatelj Doma za odgoj djece i mladeži u Osijeku.
Da mladi sve više izlaze iz institucija bez perspektive za dobivanje posla, čime su, zapravo, osuđeni na propast upozoravaju i iz udruge za rad s mladima “Breza”.
- S jedne strane, 'krivac' je loš sustav obrazovanja u praktičnim zanimanja kroz koji najveći broj njih prolazi, a u sklopu čega oni ne stječu upotrebljive vještine. Većina njih na praksi majstorima ide po pivo ili loto listiće, a današnje poslodavce zanimaju isključivo radnici koji su kompletne osobe. S druge strane, uvjerili smo se kako poslodavci uopće ne znaju da im za zapošljavanje osobe koja izlazi iz institucije država prvih 12 mjeseci isplaćuje poticaj u visini minimalnog osobnog dohotka zaposlenika - kaže Suzana Vargović iz “Breze”.
Ivana SOLAR
SAŠINA PRIČA SA SRETNIM ZAVRŠETKOM
Dobio stan, a onda našao i posao u trgovačkom centru
Kada je 2000. godine Saša Orgonaš postao punoljetan, iz Doma je završio na ulici. Budući da nije imao kamo, niti ikoga svoga, posljednjih je 14 godina proveo lutajući Slavonijom, živeći u napuštenim potleušicama, na rubu gladi. Nedavno je, međutim, njegova teška života priča slučajno došla do članova Motokluba Osijek koji su zaključili kako ne mogu mirno spavati znajući za njegovu nevolju pa su mu pomogli urediti neuvjetan gradski stan u kojemu sada konačno živi život dostojan čovjeka. No, kaže Saša, sve bi to bilo uzaludno da nije uspio napokon pronaći posao u jednom trgovačkom centru jer, iako je krov nad glavom preduvjet za uredan život, malo znači kada se nema što pojesti. Osjećaj samopoštovanja i pripadnosti zajednici, smatra, donosi upravo - posao.
MATO LUKIĆ
ravnatelj Doma za odgoj djece i mladeži
Posao za djecu iz Doma nikada nije bilo lako pronaći, a posebno sada kada svi teško dolaze do posla
SUZANA VARGOVIĆ
predsjednica udruge “Breza”
Za zapošljavanje osobe koja izlazi iz institucije država 12 mjeseci isplaćuje poticaj u visini minimalne plaće