VALPOVO/NAŠICE – Uvođenje zajamčene minimalne naknade i softvera koji ju obračunava i koji je u ovoj godini broj primatelja socijalne pomoći smanjio za 25.000, uštedjevši tako državi 70 milijuna kuna, možda je unio nešto reda u ovaj sustav, no mnogi građani smatraju da su kriteriji i dalje nepravedni te da se hitno moraju mijenjati, jer su se zaobišli neki izuzetno važni segmenti.

- Jedna sam od onih koja je ostala bez socijale, jer su mi objasnili da ju ne mogu primati zbog toga što posjedujem ušteđevinu od nekoliko tisuća kuna koju sam si spremila za bolest i ukop i koju čuvam kao oko u glavi da mi na djecu koja su i sama u neimaštini ne bi pao još i trošak mojeg pokopa. Znam da za korisnike socijalne pomoći troškove pogreba snosi Centar za socijalnu skrb, no nije li to sramotno i za one koji su me ostavili bez osnovnih sredstava i za one koji su propisali takav zakon po kojem jedni smiju sve, a drugi ništa? - obratila se plačući našoj redakciji očajna Slavonka, koja je zbog delikatnosti situacije željela ostati anonimna, upozoravajući na brojne rupe u (novom) Zakonu o socijalnoj skrbi, u kojoj su i dalje najzaštićeniji ostali oni koji bi to najmanje smjeli biti – stalni kršitelji zakona.

Njezinu priču potvrđuju nam i građani koji žive u susjedstvu nekih korisnika socijalne naknade s mnoštvom sudskih presuda za prekršaje i kaznena djela i debelim policijskim dosjeima.

- To je zapravo tema kojom se nitko ozbiljnije nije pozabavio, a i te kako je vrijedna pozornosti. Propisuju se svakojaki mogući kriteriji za kojekakve novčane naknade, a cijelo vrijeme zaobilazi se onaj najvažniji – poštovanje zakona i civiliziranog ponašanja u zajednici u kojoj se živi. Kako se može dopustiti da huligane i nasilnike nitko ne ograničava ni u čemu, niti se njima postavljaju uvjeti za dobivanje novca koji im ide iz naših džepova? Budući da su neki od njih svjesni da ih ova država bezuvjetno štiti i dopušta im da se skrivaju pod krinkom nacionalnih manjina, dok mi radimo i trudimo se da zaradimo plaće za svoje obitelji, ali i njihovu socijalu, oni bez ikakva straha konstantno krše zakon i siju strah i nesigurnost u svojim sredinama, čiji smo i mi dio, a našoj djeci bez imalo grižnje savjesti lome čeljusti. A zašto bi savjest i imali? Za ta zlodjela koja počine dobivaju samo bilješku u dosjeu koja se pridružuje onima ranijima i koja njima ništa ne znači, kao i blage kazne. A Ministarstvo socijalne politike i mladih od njih ne traži nikakvu potvrdu o nekažnjavanju da bi im dodijelilo socijalu, kao što poslodavci traže od svakoga od nas takvu potvrdu kako bismo uopće mogli dobiti priliku raditi i zarađivati. To je, blago, rečeno stramota! - očajna je majka jednog mladića koji je nedavno završio s teškim ozljedama nakon što je na njega nasrnula grupa romskih huligana.

Ovu situaciju, koja je posljednjih dana nemalo uznemirila duhove u valpovačkom i našičkom kraju, jučer su nam priopćenjem pojasnili iz kabineta ministrice socijalne politike i mladih.

“Nema pravo na zajamčenu minimalnu naknadu samac ili kućanstva, ako je vlasnik imovine (ušteđevine) kojom može osigurati sredstva za osobno uzdržavanje ili uzdržavanje člana kućanstva. Moguće je da korisnik ima ušteđevinu, ali ista ne smije prelaziti iznos zakonske minamalne naknade - ZMN-a (800 za samca ili 3000 kuna za obitelj) i tada korisnik prava ne dobiva cijeli iznos ZMN-a već samo razliku do te ušteđevine. Ovisno o iznosu ušteđevine, procjenjuje se dužina razdoblja kroz koji si osoba može osigurati uzdržavanje, a kriterij je visina zajamčene minimalne naknade na mjesečnoj razini koja bi tom samcu ili kućanstvu bila priznata. Svatko je svojim radom, prihodom i imovinom dužan pridonositi sprječavanju, otklanjanju ili ublažavanju vlastite socijalne ugroženosti, kao i socijalne ugroženosti članova svoje obitelji, posebice djece i drugih članova obitelji koji se ne mogu brinuti o sebi”, poručuju iz kabineta te dalje navode: “Kriteriji za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu određeni su Zakonom o socijalnoj skrbi. Cilj je osigurati samcu ili kućanstvu sredstva za podmirivanje osnovnih životnih potreba. Okolnost je li osoba kažnjavana ili ne, odnosno je li u pitanju konstantni prekršitelj zakona nije uvjet za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu. Pravo na ZMN ukida se kada je korisnik ZMN-a u zatvoru. Zajamčena minimalna naknada, kao i druga prava i usluge iz sustava socijalne skrbi imaju za cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim osobama, kao i osobama u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim okolnostima. Kršenje zakona sankcionira se kroz sustav pravosuđa, a ne kroz sustav socijalne skrbi. Postupanje protivno odredbama zakona i propisa iz sustava socijalne skrbi ima za posljedicu gubitak prava iz sustava socijalne skrbi.”