Objavljeno 25. kolovoza, 2014.
I dok prvi dan nove školske godine započinje tek 8. rujna, sedam dana prije, točnije 1. rujna redovi rad započinju ustanove za predškolski odgoj djece, odnosno vrtići. Polazak u vrtić smatra se prvim iskorakom djeteta prema jednoj društvenoj ustanovi, a iako klinci od tri godine gotovo i ne shvaćaju što ih u vrtiću čeka, upis u predškolsku ustanovu i odluka o slanju djeteta u vrtić zapravo je najveći stres samim roditeljima, pa čak i bakama i djedama.
Naime, obitelj je najčešće zabrinuta oko toga hoće li se njihov najmlađi ukućanin uspješno socijalizirati s još desetak vršnjaka, kako će prihvatiti novu rutinu, tete u vrtiću i na koji način djete privoljeti da nastavi odlaziti u vrtić. Kako se nositi s takvim osjećajima savjetuje Gordana Kastrapeli, voditeljica radionice “U vrtić bez suza”. - Kad roditelj koji je u strahu pokušava dijete uvjeriti da će sve biti u redu, zapravo ga zbunjuje i čini nesigurnim. Djeca, osobito mlađa, reagiraju više na naše osjećaje nego na riječi, tako da kad im govorimo suprotno od onoga kako se osjećamo, ona doživljavaju taj nesklad i to ih plaši, situaciju vide kao stvarno nesigurnu - kaže Kastrapeli.
Djetetu treba siguran roditelj, objašnjava, koji zna da je dijete sposobno za vrtić, da će se dobro snaći i da je tamo na sigurnom. Ako dijete vidi da roditelj osjeća 'Ja znam da je to dobro za tebe', onda se neće brinuti. Svejedno će imati reakcije na odvajanje, ali se neće osjećati duboko nesigurno i dobro će se prilagoditi na vrtić.
Iako vrtićki psiholozi i pedagozi ističu kako se brzina prilagodbe razlikuje od djeteta do djeteta, općenito se savjetuje da se za privikavanje na boravak u vrtiću osigura bar tjedan dana, a poželjno je dva, tijekom kojih će jedan od roditelja dolaziti s djetetom u vrtić i postupno ga sve duže ostavljati u njegovoj grupi.
Roditelj djetetu može pomoći tako što će ga provesti kroz prostor, upoznati s odgajateljima i drugom djecom te ga potaknuti da se igra ponuđenim igračkama ili drugom djecom, priđe odgojitelju jednako kao što bi to učinio primjerice u parku. Tako će dijete postupno stjecati sigurnost, upoznavati osobe i predmete iz svoje okoline dok istodobno vidi roditelja. Roditelj se za to vrijeme može igrati s drugom djecom ili popričati s drugim prisutnim roditeljima. Dakle, važno je ne držati cijelo vrijeme svoje dijete u naručju i ne igrati se samo s njime jer mu tako ne pomažemo. Dijete treba kontinuirano usmjeravati na njegovu novu okolinu i zadržati pozitivan stav te zapamtiti kako je razdoblje prilagodbe prolazno.
Stručnjaci također napominju da tijekom procesa prilagodbe dijete može plakati prilikom spremanja za vrtić, kod odvajanja od roditelja i tijekom boravka u grupi; protestirati, burno reagirati, imati napadaje bijesa, biti razdražljivo, napadati, biti bezvoljno ili pak povučeno. U pravilu, u podlozi agresivnog ponašanja, kao što je griženje i udaranje, zapravo je frustracija od previše socijalno-emocionalnih zahtjeva, među kojima su poruke 'budi dobar', 'podijeli s drugima', 'slušaj'; ili frustracija jer dijete nije dobilo što je htjelo. Moguće reakcije su i buđenje tijekom noći, negovorenje o događajima iz vrtića... Općenito su neka djeca sklonija reakcijama na fiziološkom planu poput odbijanja hrane, odmora, zadržavaju stolicu i sl., a druga su sklonija reakcijama u vanjskom ponašanju, kao što su plač, agresivnost ili pasivnost. Jedna od mogućih reakcija je i regresija u ponašanju – vraćanje na nezrelija ponašanja na inače slabijim djetetovim točkama, pa dijete na primjer ponovo počne mokriti u krevet, sisati prst, tražiti dudu i slično.
Nefreteta Z.EBERHARD
Najčešće bolesti u vrtiću
*Tuga zbog odvojenosti oslabljuje imunitet
- Djeca u vrtiću često obolijevaju od različitih virusnih i bakterijskih bolesti. Uzroci tomu su da je kod male djece imuni sistem u razvoju te su djeca češće i teže bolesna. No, neka djeca su tužna zbog separacije od roditelja i pate, te im zbog toga slabi imunosustav.
*Bolesti respiratornog sustava
- Respiratorne bolesti su rinitisi - upale nosne sluznice, sinusitisi - upale sinusa, tonzilitisi - upale ždrijela i mandula (najčešće gnojna upala - streptokokna), otitisi - upale uha, laringitisi - upale glasnica, bronhitisi - upale bronhalnog stabla, pneumoniae - upale pluća. Česte su i upale oka - konjunktivitisi.
*Temperatura
- Djeca uz respiratorne infekte mogu imati povišenu temperaturu, pa je to nešto s čime se roditelji često susreću tijekom predškolskog razdoblja.
*Zarazne bolesti probavnog trakta
- Proljev i povraćanje su simptomi mnogih virusnih ili bakterijskih bolesti probavnog trakta koje su također dosta česte u vrtićima.
*Bolesti s osipom
- Vodene kozice i šarlah su najčešće, ali su moguće i virusne bolesti popraćene osipom kao trodnevna groznica. Preporuka je da kod osipa obvezno posjetite pedijatra, za razliku od pojave povišene temperature.
NAJVIŠE SE BOJIMO NJEGOVE REAKCIJE I VRTIĆKIH BOLESTI
Od 1. rujna u osječki Dječji vrtić Jaglenac kreće i trogodišnji Gabriel, a njegovi roditelji kažu kako imaju veću tremu od tog dana nego njihov sin. - Gabriel je zdravo dijete, koje do sada gotovo uopće nije pobolijevalo. Stoga se bojimo da će s polaskom u vrtić krenuti i sve vrtićke bolesti, ali bojimo se i kako će prihvatiti tete i nove prijatelje. Naravno, vjerujemo kako je vrtić idelan za socijalizaciju te kako će mu zapravo jako koristiti da izraste u zdravu i stabilnu osobu - povjerio nam je Gabrielov otac.