Ne stišava se strah od epidemije širih razmjera. Od početka veljače, kada je zaraza virusom ebole otkrivena u Gvineji te se proširila na Liberiju, Sierra Leone i Nigeriju te prouzročila smrt više od tisuću ljudi, svijet kao da se naglo probudio iz višegodišnjeg sna i shvatio kakva katastrofa prijeti.

Nimalo ugodnim pripoćenjem oglasila se i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), kao i Liječnici bez granica, a reagirale su i EU te Sjedinjene Američke Države. Novu dozu straha izazvala je i odluka Washingtona da svog oboljelog državljanina (Kent Brantly) liječi u Atlanti, a nije ugodno ni Španjolcima, jer je u Madrid bio dovezen Miguel Pajares, također zaražen ebolom, koji je u međuvremenu umro u tomošnjoj bolnici. Pojavili su se slučajevi oboljelih u Berlinu, a zabilježena su i dva sumnjiva slučaja u Austriji, kasnije demantirani da se radi o eboli. U Londonu je pak policija pronašla tijelo 48-godišnje Britanke koja je boravila u Nigeriji. Dok se očekuje nalaz obdukcije, liječnici kažu kako je moguće da je ebola uzrok smrti, ali da je za to mala vjerojatnost, no za svaki je slučaj ipak zapečačen stan u kojem je boravila. Ipak, najteže je stanje na terenu gdje sve i počelo - u Zapadnoj Africi.

“Situacija je kao u ratu, u smislu straha koji je posvuda prisutan. Nitko ne razumije što se događa. Drugo je činjenica da se virus širi i napreduje i nitko ne zna gdje će idući put napasti”, rekla je Joanne Liu, direktorica organizacije Liječnici bez granica.

Inače, virus se ranije pojavljivao u manjim sredinama pa je i broj zaraženih bio manji. Sada se pojavljuje u velikim gradovima. Prostor zahvaćen karantenom u Africi obuhvaća područje na kojem živi milijun ljudi. Stručnjaci tvrde da je za zauzdavanje epidemije ključno zustavljanje virusa u Liberiji, gdje je umrlo više od 400 ljudi. Problem je, međutim, u tome što tamošnje stanovništvo ne surađuje s liječnicima, uvjereni su da ebole zapravo nema. Nedavni incident, kada je grupa ljutitih građana upala u centar za oboljele u glavnom gradu i ukrala inventar iz karantene, pokazao je kako stanje izmiče kontroli i da je Liberija nemoćna zaustaviti širenje zaraze. Tome svjedoči i vijest kako je iz karantene pobjeglo 17 pacijenata, a devet ih je odvela obitelj.

Europske zemlje provode stroge kontrole kako bi spriječile dolazak virusa na njihov teritorij. Mjere opreza provode se zapravo diljem svijeta. Dosad najbliže Hrvatskoj sumnja u bolest pojavila se u susjednoj Srbiji. U Kikindi je šest osoba stavljeno pod zdravstveni nadzor. Riječ je o putnicima koji su se vratili iz Nigerije, Gabona, Južnoafričke Republike i Mozambika, piše Telegraf. Iako ne pokazuju znakove zaraze, bit će pod nadzorom 21 dan. U Africi su radili na brodovima i nisu imali kontakt s lokalnim stanovništvom.

Što se tiče Hrvatske, utješno zvuči priopćenje iz Kriznom stožera Ministarstva zdravlja kako je u RH rizik od zaraze virusom ebole i dalje iznimno nizak. “Naše stanovništvo mjože biti potpuno mirno, mi provodimo sve preventivne mjere i radimo na tome da ako bi slučajno i došlo do takve pojave, da to na vrijeme uočimo i poduzmemo sve da se to ne bi širilo dalje”, izjavili su u Stožeru. Za sada nitko od osamnaest osoba, koje su po povratku iz Afrike pod pojačanim zdravstvenim nadzorom, nema simptome zaraze ebolom. Inače, u skladu s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije i Europske komisije, uvedenima zbog ebole još krajem travnja, u Hrvatskoj će i dalje pod preventivnim nadzorom biti svi koji doputuju iz Zapadne Afrike, gdje su žarišta zaraze. Da je situacija pod kontrolom, ističe i dr. Bernard Kaić, iz Službe za epidemologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo: “Nema potrebe stavljati ljude u karantenu jer nisu zarazni za okolinu, čak i ako se jesu zarazili virusom ebole. Nadzor služi tome da se prepozna bolest kod eventualno zaraženih. I onda ako obole, liječi ih se u izolaciji i obavi dijagnostika. Tako da tijekom zdravstvenog nadzora, dok su ljudi zdravi, nema potrebe za karantenom”, tvrdi dr. Kaić.

No, kao i kod svih dosadašnjih pojava epidemija (ptičja i svinjska gripa, H1N5 virus gripe...), dezinformacije dodatno stvaraju paniku, jer ljudi zapravo ne znaju što im je činiti i s čim se suočavaju.

“Da bi se bolest prenijela, mora se doći u kontakt sa zaraženom krvlju i izlučevinama bolesne osobe. Ako netko mora ići poslom u ugrožene zemlje u biti je rizik jako mali. On se povećava jedino ako se dolazi u kontakt s bolesnim ljudima, ili eventualno bolesnim životinjama iz prašume za koje se pretpostavlja da su nositelji virusa. A uobičajenim kontaktom rizik prijenosa je nikakav”, objašnjava epidemiolog dr. Kaić.

Virus ebole jednostavno se uništava sapunom, dezinfekcijskim sredstvima, sunčevima zrakama ili sušenjem, poručuju iz Ministarstva zdravlja te dodaju kako će u slučaju potrebe za dodatnim mjerama prevencije pravovremeno izvijestiti javnost. Do daljnjeg su, pak, na djelu mjere nadzora koje provode u koordinaciji sa Zavodom za javno zdravstvo, Ministarstvom unutarnjih te vanjskih i europskih poslova, a u skladu s propisanim protokolima. Jer epidemija ebole u Africi i dalje ima status međunarodne prijetnje, a svi koji odlaze iz Nigerije, Sierra Leonea, Liberije i Gabona pod posebnom su provjerom prema nalogu Svjetske zdravstvene organizacije.