Iako je putovanje na 30 kilometara udaljeno radno mjesto u zemljama zapadne Europe uobičajena pojava, a većina ljudi zaposlenih izvan mjesta u kojem žive na takvo radno mjesto putuje javnim prijevozom, i to najčešće međugradskim vlakom ili autobusom, u Hrvatskoj su te opcije još uvijek prava avantura. Naime, našem se listu obratila čitateljica (podaci poznati redakciji, nap.a.) koja je ovog tjedna putovala autobusom prema Valpovu.

- Odlučila sam umjesto automobilom do radnog mjesta otići autobusom, ali ono što sam proživjela ponovno me uvjerilo da je u Hrvatskoj putovati na radno mjesto javnim prijevozom iskustvo koje ne želiš ni neprijatelju. Naime, dva dana prije kupila sam povratnu kartu za autobus do Valpova na kojoj je pisalo da vrijedi do 2. rujna. Kako je tog dana nisam iskoristila, vjerovala sam kako napisani datum na karti uistinu i znači da karta do tada vrijedi. No, kada sam sjela u autobus, vozač mi je rekao da karta vrijedi do tog datuma samo za povratak, te je zatražio da u smjeru Valpova kupim novu kartu. Novi je šok nastao kada je rekao kako on zapravo ne zna koliko košta karta i pitao me znam li ja. Budući da ni ja nisma znala, stao mi je ispred poslovnice Panturista i zatražio da sama iziđem i kupim kartu. Treba reći kako su u autobusu uz njega bila još dva djelatnika Panturista. Dok smo izlazili iz grada, čula sam da vozač ne zna kojim putem treba ići do Valpova, pa su mu stariji kolege morali objašnjavati kojom cestom treba voziti. Tragikomedija se nastavila na svakoj sljedećoj postaji jer vozač nije znao naplatiti kartu ni jednom novom putniku, uz objašnjenje kako su mu dali stari cjenik. Stoga je na svakoj stanici preko interneta na mobitelu gledao cjenik, pa je putovanje umjesto 40 potrajalo 60 minuta - ispričala nam je naša čitateljica. Trojica su djelatnika u tom autobusu, kaže čitateljica, vodila vrlo glasnu konverzaciju, a tema razgovora bila je kako zaraditi na prtljazi na način da putniku ne izdaju kartu za nju. “Zaključili su kako bi se na linijama za more na deset putnika kojima bi naplatili deset kuna za prtljagu bez izdane karte zaradilo 100 kuna dnevno, ali se navodno boje da ih netko ne prijavi”, čula je njihov razgovor naša čitateljica.

N. Z. Eberhard