Objavljeno 20. kolovoza, 2014.
Odakle nezaposlenoj ženi novac da svoj dom uredi poput luksuznog vrtića!?
Osječanka Marta (46) dugotrajno je nezaposlena. Iako joj suprug radi, njegova su primanja nedostatna za ispunjenje želja dviju srednjoškolki u kućanstvu. Marta stoga posljednjih sedam godina na crno čuva djecu.
Trenutačno četverogodišnjaka, od ponedjeljka do petka od 7.30 do 15.30 sati u njegovu domu te, prema potrebi, u vlastitoj dnevnoj sobi kada god je njenim poslodavcima to potrebno.
- Nije mi teško. Volim djecu, a s obzirom na to da su moja već odrasla, s malenim kojega čuvam već tri godine zapravo uživam. Iako, dakako, ne bih radila ovaj posao da mi nije potreban novac. Ovako zaradim 1800 kuna mjesečno za redoviti rad te još nekoliko stotina kuna ako dijete pričuvam kada roditeljima nešto iskrsne u poslijepodnevnim satima ili vikendom, a dobijem novac i za prijevoz, odnosno mjesečnu tramvajsku kartu - priča nam Marta koja je trenutno na “godišnjem”. Njezini su poslodavci na ljetovanju svaki kolovoz, pa u skladu s time i ona planira svoje obveze.
Kaže, rado bi svoju djelatnost “legalizirala” i obavljala ju u vlastitom, prostranom domu s dvorištem, te paralelno čuvala dvoje ili troje mališana. Čak je o tomu i ozbiljno razmišljala kada je lani stupio na snagu Zakon o dadiljama. No, s obzirom na uvjete koje zakon propisuje, odustala je nakon par minuta iščitavanja “revolucionarnog” dokumenta koji je, prema tadašnjim najavama Ministarstvu socijalne politike i mladih, do sada već trebao osigurati posao i sigurna primanja stotinama nezaposlenih žena srednjih godinama koje diljem Hrvatske rade na crno kao “tete čuvalice”.
I nije Marta jedina, bar ne na osječkom području. Iz Centra za socijalnu skrb Osijek, u čijoj je nadležnosti preuzimanjem ovlasti Obiteljskog centra sada imenik dadilja, izvještavaju kako na osječkom području unutar 17 mjeseci od stupanja na snagu Zakona nije zaprimljen čak ni jedan upit vezan uz registraciju djelatnosti dadilje!
- Zakon je jednostavno postavio previsoke kriterije ako se uzme u obzir da je njegov cilj bio legalno zapošljavanje žena koje na crno rade radi osiguranja egzistencije svoje obitelji. Naime, uvjeti koje moraju osigurati žene koje u vlastitom domu kane čuvati djecu u rangu su opremanja dječjeg vrtića. Ima tu svega, od zahtjeva za posebnim WC školjkama do obaveznih dimnih detektora. Sve to predstavlja dodatna ulaganja za koje nezaposlene žene nemaju novca. No, kada bi novac i našle kroz neki oblik zaduživanja, i cijena čuvanja zasigurno bi bila veća, čime bi izgubile klijentelu kojoj bi jednostavno bilo isplativije djecu voditi u privatne vrtiće - objašnjava Jelica Klobučar, ravnateljica Centra za socijalnu skrb Osijek.
Ivana SOLAR
Rigorozni pravilnik
Zakon o dadiljama stupio je na snagu u travnju 2013. godine. Prema njemu, poslove dadilje mogu obavljati za to educirane osobe, dok prostor u kojem čuvaju djecu, ako to nije stan roditelja, mora, jednako kao i oprema, udovoljavati posebnim standardima. Ti standardi određeni su Pravilnikom o uvjetima prostora, opremljenosti prostora odgovarajućom opremom i ostalim uvjetima za obavljanje djelatnosti dadilje u stambenom ili poslovnom prostoru. “Češljanjem” Pravilnika posve je jasno zašto će “tete čuvalice”, ako se nešto ne promijeni, još dugo vremena ostati u “ilegali”. Odvojene spavaonice, blagovaonica, dnevni boravak, svlačionica, posebni parametri vezani uz kvalitetu namještaja, samo su neke “boljke” ovoga dokumenata koji, sudeći prema praznim stranicama imenika dadilja, za žene koje žele izići iz sive zone poslovanja predstavlja samo hladan tuš.
Na jedan oglas 16 “teta”
Nakon što je neočekivano, usred vrtićke godine, mlada majka dobila odličnu poslovnu ponudu i ujedno odbijencu za vrtić u susjedstvu, odlučila je angažirati dadilju, i to isključivo nezaposlenu odgojiteljicu. Na oglas u novinama za samo nekoliko dana javilo joj se čak 16 žena. Više od polovine njih za čuvanje mališana od ponedjeljka do petka, od 6.30 do 14 sati, tražilo je 1600 kuna mjesečno, dok su se ostale uklopile u cifru do 2000 kuna. Sve su redom bile spremne početi raditi “odmah”, a tek je jedna postavila vlastiti uvjet pri zapošljavanju - da ne mora spuštati i potom nositi dječja kolica niz stubište zgrade bez dizala s obzirom na to da se poslodavčev stan nalazi na petom katu.
MARIJA K.
umirovljenica
Čuvam djecu, kuham, pospremam i glačam
Marija K. pošteno je zaradila svoju mirovinu, no u njoj nije dugo uživala nakon što su joj prvo kćerka pa onda i zet ostali bez posla. Kako bi im pomogla u otplaćivanju kredita, zaposlila se kod dvoje imućnih mladih ljudi. Na posao dolazi u 7.30 sati svakim danom osim nedjelje i odlazi oko 14 sati. Osim što čuva njihovo dvoje školske djece kada nisu na nastavi, Marija toj obitelji kuha, posprema, glača rublje pa čak uređuje i okućnicu. Kada je potrebno, obavlja i kupnju u obližnjem trgovačkom centru ili na tržnici. Lani im je, kaže, skuhala i zimnicu, a kada imaju goste preko vikenda, ona im u svojem domu ispeče kiflice, kolače ili tortu. Tri je godine zaredom išla s njima i na more, gdje je prijepodne radila uobičajene poslove, a poslijepodne je bila slobodna uživati u morskim radostima. Marijina je osnovna plaća 2300 kuna, no svakoga mjeseca zaradi još nekoliko stotina kuna dodatka, primjerice kada im peče kolače.