Objavljeno 20. kolovoza, 2014.
Kako na ovo putovanje nisam nosio navigaciju, tako sam se držao stare narodne poslovice - mapu čitaj, seljaka pitaj
Nakon dužih priprema za moje deveto putovanje, za koje sam odlučio otići u Barcelonu, polazak je donio sunčan i lijep dan.
Ništa nije nagovještavalo kišu koja se pojavila već na pola puta prema Zagrebu. Tmurni oblaci i lagana kišica prate me do ulaska u Sloveniju. Nastavak protječe u istom ritmu sve do dolaska do hotela u malom mjestu Volčija Draga blizu granice s Italijom. Hotel Casino, govori mu ime, odredište je vremešnih parova mahom iz Italije koji dolaze okušati sreću na brojnim automatima. Hotel vam daje početnih pet eura gdje dobivate svoju karticu na kojoj skupljate bodove ili rekli bismo eure. Okušavam se u poklonjenim eurima i shvaćam da imam više sreće u nekim drugim stvarima pa se fokusiram na moju sljedeću dionicu prema Genovi.
Raj za ribiče i bicikliste
Jutro je osvanulo suho, ali ipak vlažan asfalt zahtijevao je opreznu vožnju. Nakon kraće vožnje stižem do Gorizije i prelazim u Italiju. Kako na ovo putovanje nisam nosio navigaciju, tako sam se držao stare narodne poslovice - mapu čitaj, seljaka pitaj. Nastavljam paralelnom cestom s autocestom koja me vodi prema Veroni. Nadomak grada prelazim na autocestu sve do Brescie, kratak odmor i nastavak do Piacenze. Ovdje pronalazim slastičarnicu koju drži makedonska obitelj te me upućuje na put do Genove preko brda koji je, naravno, kraći, ali kasnije će se pokazati ipak zahtjevniji. Počela je i kiša, pa se put preko planine pretvara u pravu avanturu. Kako je i večer blizu, odlučujem se za pronalaženje smještaja. Nalazim ga u turističkom raju za ribiče i bicikliste Goretto.
Jutro donosi kišu. Dok sam se spremio, ipak se nebo smilovalo pa je vlažna cesta prema Genovi manje zahtjevna nego dan prije. Ulazim u tu veliku luku gdje se odmaram za sljedeću dionicu prema Francuskoj. Odlučujem se za autocestu koja prati Ligurski zaljev. Da mi put ne bude monoton pobrinuo se moj paktreger koji nije mogao podnijeti težinu torbi. Da ne bih negdje pogodio nekoga projektilom, stajem u Finale Ligure i tražim nekoga tko bi mi zavario problem. Nakon kraće potrage pronalazim radionicu za Harleyje gdje vlasnik Dario odmah preuzima moj motor. Popravak traje nekih sat vremena. Cijena? Ako ste bajker i treba vam iznenada pomoć, tada stupa na scenu Dario. Ne želi uzeti ni euro. Ako je brat bajker u nevolji, onda će vam bajker uvijek pomoći. Pravilo koje sam toliko puta već na svojim putovanjima osjetio. Nakon popravka put me vodi u Francusku. Ulazim u Menton i nakon odmora krećem prema Nici, a traženje smještaja produžilo se u kasnu večer. Kako nisam uspio pronaći povoljan smještaj u Nici, nastavljam prema Antibesu i pomoć mi pružaju dostavljači pizza, jer ako nitko drugi, oni znaju gdje ga ima. Jedan od njih na skuteru me vodi do hotela. Soba kao brodska kabina u simpatičnom hotelu Stars.
Mondeno ljetovalište
Jutro je osvanulo sunčano pa sam nakon doručka krenuo misleći kako će me večer dočekati u Montpellieu. Budući da sam na toj dionici imao i poznato ljetovalište St. Tropez, bilo bi šteta propustiti posjetiti ga, a i okupati se u nebeskoplavom moru. Vožnja prepunim cestama koje prolaze turističkim mjestima do mondenog ljetovališta odužila se i nakon nekog vremena ulazim u grad. Prepun je turista koji se šetaju do plaže, ali i zauzimaju kafiće, kojih ne nedostaje po ulicama i trgovima, pronalazim parking i započinjem razgled. Nakon što se počinju navlačiti oblaci krećem prema Marseilleu. Hvata me jak pljusak te odlučujem završiti dan u tom velikom lučkom gradu. Sljedećeg dana nastavljam preko Montpelliera do granice sa Španjolskom i predvečer stižem u Barcelonu, moje krajnje odredište do kojeg sam provezao nešto malo više od 2000 km.
Barcelona ima 4,5 km plaža od kojih je najstarija i najveća Barceloneta duljine 1100 m. Pješčana plaža djeluje poluprazno, ali to je samo optička varka jer je jako velika. Svakih 4 - 5 minuta spuštaju se zrakoplovi u zračnu luku nedaleko od Barcelonete. Nekoliko dana brzo prolazi. Sjedam na motor i krećem prema Hrvatskoj. Naravno, usput doživljavam olujni vjetar i šumski požar koji gase četiri kanadera iznad moje glave. Neizbježan posjet Monacu koji me svaki put omami svojim blještavilom i bogatstvom.
Dobre ceste
Na kraju svoga 4300 km dugog puta želim naglasiti neke detalje koji bi mogli pomoći onima koji se odluče motociklom na put. U Italiji i Francuskoj pripremite sitne eure za cestarine, ja sam koristio i autoceste, ali i sporedne ceste koje bi se mogle nazvati i poluautoceste za naše prilike. Dopuštena brzina izvan naselja je 90 km/h, ali kroz mjesta svakako spustite na 50 km/h jer gotovo svako ima videonadzor Velikog brata, pa da vas ne iznenadi čestitka kad se vratite s putovanja. Ceste su uglavnom dobre, kvalitetne, a gužva u jeku turističke sezone je na prilazima većih gradova, ali i turističkih naselja. Naravno, motociklom se lako obilazi. Još jedan detalj su benzinske crpke. Nakon 18 sati radnim danom, a vikendima već od subote ujutro teško nailazite na djelatnike u njima. Uglavnom su zatvorene i samoposluživanje je, a za to vam treba opet sitnih eura. Cestarine na naplatnim kućicama uglavnom nemaju djelatnike pa opet razgovarate s automatima i pripremate sitne eure. Cijene goriva variraju od u Francuskoj i Španjolskoj prihvatljivih 1,4 eura do skupih u Italiji - 1,8 - 1,9 eura po litri. Zanimljivo je i da mladi Talijani, Francuzi, a ni Španjolci nisu iznimka, slabo divane engleski. Možda sam ja baš naišao na takve, ali je činjenica da su naši mladi za koplje ispred što se tiče znanja engleskog jezika. Sve u svemu, ako netko razmišlja o jednom takvom motoputu, svakako ga preporučujem.
Siniša MAURUS
Kolone turista
O Barceloni se uglavnom sve zna. Brojne maturalne ekskurzije koje dolaze u ljetovalište Lloret de Mar u svome program imaju razgled Barcelone. Barcelona, glavni grad španjolske autonomne pokrajine Katalonije, jedna je od najvećih luka i najveći grad na Sredozemnom moru i ima više od 4,200.000 stanovnika. Razgled započinjem na Trgu Katalonije gdje zatječem nepregledne kolone turista. Prvo odredište mi je poznata Sagrada Familia, remek-djelo arhitekta Antonija Gaudíja, iako je ostala nedovršena nakon njegove iznenadne smrti. Ostajete opčinjeni ljepotom ovoga djela i kada bude završena, bazilika će biti visoka oko 45 i duga 110 metara. Bit će to jedna od najvećih i sigurno najljepših bazilika kršćanskog svijeta. Cijela Barcelona u znaku je Gaudija i nema suvenira na kojemu nećete pronaći bar dio iz njegova bogatog opusa. Nažalost, 1926. godine Antonija Gaudíja pregazio je tramvaj. Zbog njegova lošeg izgleda i praznih džepova taksisti su ga odbili voziti u bolnicu u strahu da neće moći platiti vožnju. Sljedeći dan nastavljam razgled i dolazim pred katedralu. Središte starog grada čini srednjovjekovna jezgra sa spletom uskih krivudavih uličica, a na najvišoj točki staroga grada uzdiže se katedrala iz 14. i 15. stoljeća, sjajan primjerak katalonske gotike. Žila kucavica kada su turisti u pitanju je svakako poznata ulica La Rambla, gdje ćete probijajući se kroz gomile stranaca osjetiti duh cijeloga svijeta na jednom mjestu. Spuštam se prema plaži Barceloneti.