Za sebe kaže da je kraljica drame, voli izazove, nakon manekenske i pjevačke karijere vidjeli smo je u brojnim voditeljskim angažmanima, pisala je kolumne, a odnedavno možemo uživati i u njenom literarnom prvijencu predstavljenom na pulskom Festivalu dječje knjige Monte Librić.

Ova svestrana susretljiva umjetnica, žena brojnih uspješnih karijera, otkriva planove za budućnost te ponešto o uvjerenju kako knjige moraju putovati od čitača do čitača te ne bi smjele biti zarobljene na policama.

O čemu govori vaš prvijenac “Afra”? Komu je knjiga namijenjena? Kada i kako je ta stvaralačka priča započela?

- “Afra” je roman o samopouzdanju i prijateljstvu. Namijenjen je djeci od 8 do 12 godina, ovisno o zrelosti pojedinca, a pisala sam ga na način koji bi roditelju koji ga čita svom djetetu, ako je premaleno, prenijelo poruku. Sve je počelo kada sam svoga sina pokušala nešto naučiti, a to nije išlo. Stoga sam mu odlučila pročitati priču iz knjige. Usput sam shvatila da me to jako veseli i da bi pisanje za djecu moglo biti novi oblik moga izražavanja.

Već iz samoga pogleda na izrazito zanimljiv omot može se iščitati da želite više, da čitateljima nudite različito, posebno. Tko je idejni začetnik omota?

- Dizajn i izgled knjige rad je Borisa Matešića i njegove ekipe iz MIT dizajn studija. On je smatrao kako je važno da djeca mogu i zaspati s knjigom; stoga je mekana. Izuzetno volim lijepe stvari, a dizajn je nešto što svakodnevnim stvarima oko nas daje lijep izgled i upotrebljivost. To su za mene bomboni života, kao i glazba, fotografija i ostala umjetnost. U vremenima kada djeca sve manje čitaju, imam sreću da imam partnere koji mom pisanju daju i cjelovit vizualno-taktilni doživljaj priče. Presretna sam zbog toga. Zasigurno ćemo nastaviti raditi zabavne i kvalitetne knjige zajedno.

Tko je autorica ilustracija?

- Ilustratorica je Lina Al Saleh, dizajnerica iz Ljubljane, koja je čula moj razgovor s prijateljicom u kafiću, gdje sam joj govorila kako nemam volje za traženjem novog ilustratora, nakon čega me upitala može li ona pokušati. Kada je donijela “Afru”, to je bio pogodak.

Iako je knjiga tek počela osvajati naša srca, imate li literarnih planova, stvara li Anđa Marić nešto novo?

- Prevodim svoj drugi roman “Tajna zmajskog mosta” na engleski, nakon čega ilustrator može početi crtati. To je akcijski roman za djecu i mlade. Radnja se odvija u prošlosti i sadašnjosti, ima mnogo čarobnih obrata i povijesnih činjenica. Zmajski most u Ljubljani napravio je Jurij Zaninović, splitski kipar i arhitekt. Nitko zapravo ne zna zašto je Zaninović u posljednji tren odustao od odobrenih krilatih lavova i postavio zmajeve. Upravo se tu pojavljujem ja sa svojom verzijom priče. Prevodim ga jer mi se javio prijatelj iz mladosti na facebook-profil i rekao kako je ilustrator. Inače je iz Belgije. Kada sam pogledala njegove radove, oduševili su me te sada prevodim kako bi on mogao ilustrirati. Zadovoljna sam napretkom, priča je sve bolja i bolja, a Boris mi je rekao da će korice izgledati poput zmajske kože. Sve mi je to nestvarno, presretna sam i nadahnuta.

Mišljenja ste da knjige moraju biti slobodne, a ne zarobljene na policama.

- Shvatila sam da nemam policu s knjigama pokraj koje bih se mogla fotografirati. Ja, naime, knjige pročitam i dajem dalje. Knjige mi služe za to da kada netko dođe, od mene odlazi s knjigom.

Moram reći da se stavovi Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek podudaraju s vašima. No ipak, postoje li knjige koje su vam posebno drage, koje čuvate na vašim policama?

- Svakako imam mnogo knjiga koje nisam još podijelila ili jesam pa mi se vraćaju. Lijepo mi je to kruženje priča, mislim da je knjiga najtužnija kada je zaboravljena na prašnoj polici. Ja na svojim (ne prašnim) policama držim i knjige koje sam dobila i nisam još stigla pročitati. Trenutno je to knjiga i vaše Osječanke Ivane, koju sam dobila od oca koji je izvanredni profesor na osječkom Građevinskom fakultetu. Uz Osijek me veže mnogo toga.

Što čitate u slobodno vrijeme, koja literatura vas opušta, komentirate li s prijateljima pročitano, općenito, koliko je prisutna knjiga u vašem životu?!

- Mene u obitelji zovu Slovojed, zato što čitam sve što dođe pred mene, a moj otac ima više od nekoliko tisuća knjiga kod kuće. Sjećam se kada je mama znala u šali stati ispred televizora ne bi li spriječila oca da vidi reklamu za neku novu knjigu. Obožavam knjižnice i mjesta s knjigama jer su tiha i svečana. Dosta čitam jer je to film koji se odvija u mojoj glavi, redateljica sam, casting direktorica, scenografkinja i kostimografkinja. A to je, priznat ćete, mnogo bolje od bilo kakvog blockbustera, nastalog po tuđim zamislima.

Planovi?

- Trenutno vježbam glas, dijafragmu i kontrolu tona jer se moje zdravstveno stanje odrazilo i na tom. Dosadno i nekreativno. A s prijateljem iz doba Flarea Marijom Luketom pronašla sam nekoliko pjesama koje nikada nisu izašle, a još uvijek se ježimo kada ih čujemo ili sviramo. Dakle nešto vrlo bajkovito, već ove jeseni...