Moj dobar prijatelj koji zna samo za BMW i za ništa drugo, jednom davno rekao je da će, kad Bavarci počnu proizvoditi električne automobile, on prijeći u pješake.

Posjeo sam ga u i3 da vidi što je snaga elektrike i nakon 500 metara porekao je sve što je o elektromobilima ikad rekao i pomislio!

Jer start, pribijanje putnika za naslone sjedala i ubrzanje od 7,2 sekunde do stotke, i to linearno, jer elektromotori imaju konstantan okretni moment, posljednje je što očekujete od elektromobila.

Mjesta stereotipima ovdje više nema, BMW je napravio vozilo koje s razlogom i ponosom nosi njihov propeler na prednjoj haubi. Istina, doduše, ispod nje nije konvencionalni motor, nego malo odlagalište za stvari i kabel za punjenje, ali to je samo jedna od brojnih posebnosti ovog mališana, koji na još jedan način krši sve ono što smo mislili o BMW-u, ne proizvodi se u Muenchenu, nego u Leipzigu!

S 400 centimetara duljine on je u rangu gradskog B segmenta, no širina od gotovo 180 cm i visina od 158 cm pametno su iskorištene za kutijasti dizajn nalik na ortopedsku cipelu. Nekima se sviđa, nekima ne, a nama se sviđaju neobični automobili hrabrog dizajna koji se ističu na cesti. Zanimljiv detalj je i način otvaranja „samoubilačkih“ stražnjih vrata, kao na Miniju Clubman ili Mazdi RX-8. Mogu se otvoriti tek nakon prednjih.

Budući da je primarno namijenjen za korištenje u urbanim područjima, kratak je i visok, pa je pristup sjedalima vrlo lak, a sjedi se dosta uspravno i visoko. Ulaz olakšava i “izbacivanje” središnjeg stupa, pa kad otvorite bočna vrata (kao kredenac), pred vama se ukaže cijeli interijer. Unutra prevladava minimalizam, kao da vozite iPhone na kotačima. To, s druge strane, olakšava korištenje i stvara poseban dojam pri vožnji. Tu i tamo su i dalje neki prepoznatljivi elementi iz klasičnih BMW-a, poput prekidača za svjetla, podizača prozora i ventilacijskog otvora, ali u svemu ostalome ovo je nešto sasvim posebno. Ispred vozača je klasični mali tablet, drugi, veći, na sredini je prednje armature izrađene od bambusova drva, a naizgled plastične oplate zapravo su od prešane vune. Tipke za upravljanje smještene su na upravljaču ili se možete koristiti gumbom i-drivea postavljenim između sjedala.

Elektromotor je vrlo jak (127 kW/170 KS) uz okretni moment od 250 Nm. Kada pritisnete papučicu akceleratora, ubrzava kao da ste ispaljeni iz topa. Već za samo 3,7 sekundi dostiže brzinu od 60 km/h, do stotke stigne za 7,2 sekundi, a maksimalna je brzina limitirana na 150 km/h. Pogon je izravan, elektromotor prenosi snagu na stražnje kotače bez promjene stupnjeva prijenosa. Mali i3 vozi, u slučaju našeg testnog primjerka, na 19-inčnim kotačima, s time što su prednji poprilično tanki, 155/70 R 19, a straga su 175/65 R 19.

No uže gume ni na koji način ne utječu na držanje ceste. Zavoje i gradske ulice prolazi odlično, samo će mu zasmetati veći ležeći policajci, pred kojima dobro usporite, osjećaj na upravljaču i količina zadovoljstva u vožnji su kao što to od BMW-a i očekujemo. Svejedno pokreće li ga benzin, nafta ili struja. A papučicom akceleratora možete i kočiti, samo trebate dignuti nogu s nje. Usporenje je trenutačno, usput se pune baterije, a radi sigurnosti se pale i stop-svjetla, kako se ipak ne biste bolje upoznali s vozačem iza vas. I sad dolazimo na pitanje dosega. Teorijski, na papiru, može prijeći oko 190 km s jednim punjenjem baterije. To je, naravno, u strogo kontroliranim uvjetima, koji graniče s vakuumom, a u praksi možete dohvatiti 90-100 km, što je za svakodnevno korištenje sasvim dovoljno.