Oleandar je abortiv, dermetik, diuretik, ekspektorant, emenagog, emetik, karcinomik, kardik, kardiotonik i tonikum. Sredozemlje je njegova domovina.

Godine 1882. izoliran je iz lista oleandrin, 1864. neriin, a iz kore oleandra 1890. rosaginin. Svi dijelovi biljke su otrovni, osobito kora i lišće.

Vrijeme cvatnje mu je lipanj, sve do konca rujna. Cvjetovi mirišu, a okus je odbijajući gorak i ljut. Raste u vrtovima, parkovima, oko kuća, a u slobodnoj prirodi raste u makiji, kamenjarima, na rubovima šuma... Beru se listovi i cvijet. Listove sušimo brzo na toplom i zračnom mjestu, u hladu. Osušenu biljku dobro pohranimo i označimo njezinu otrovnost. Ljekoviti sadržaj oleandra je neriin, oleandrin, neriantin, oleagenin, glikozidi oleandrin i folinerin, šećer, vosak, masti, smola, treslovina, itd.

Oleandar pomaže i u liječenju karcinoma, ali se zbog velike otrovnosti ne rabi. U narodu se rabi kao otrov za miševe, štakore, insekte te za razne parazite. Već u malim količinama smrtonosan je za konja, kravu ili ovcu.

Zapadna pučka medicina rabi oleandar za liječenje bolesti srca i kože, crijevnih komplikacija, epilepsije, ekcema, za bolji rad srca te protiv parazita.

Osjetljivije osobe mogu biti alergične na oleandar već ako se nalaze u njegovoj blizini, i to naročito kad cvate jer tada izaziva različite očne tegobe. Zabilježeni su i smrtni slučajevi nekih izletnika koji su meso za ražnjiće nabadali na štapiće od grana oleandra i otrovali se.

Simptomi otrovanja: bolovi u abdomenu, povraćanje, pečenje u ustima, usporen i nepravilan rad srca, proljev, pomodrjele usne i koža, pospanost, umor, proširene zjenice, šumovi u ušima, teško disanje, grčevi, koma i smrt ako liječnička pomoć ne bude brza i stručna.