Udruženje stanara grada Osijeka lani je proslavilo dva desetljeća postojanja, tijekom kojih je brojnim Osječanima pomoglo u razrješavanju problema koji život znače.

Pravno savjetovalište Udruženja, uspostavljeno kada i udruga, tako punih 20 godina svake srijede od 17 do 19 sati, prima stanare i suvlasnike stambenih zgrada, godišnje njih oko 150. Dok, paralelno, svakodnevno ljudima pokušavaju pomoći odgovarajući na stotine telefonskih poziva, u novije vrijeme sve više upita stiže elektroničkom poštom.

Predsjednik Udruženja Vladimir Stanić, kaže da su problemi raznoliki, no svi imaju uporište u činjenici da u Hrvatskoj problematiku stanovanja trenutačno regulira više od 40 zakona, pravilnika i propisa, a ni jedan cjelovito i dosljedno.

- Ljudi ne da se ne znaju snaći u toj šumi propisa, nego ne znaju ni od kuda bi krenuli. Čak ni kad je riječ o običnim situacijama, a koje njima stvaraju goleme probleme. Tako, najviše njih od nas pomoć traže vezno uz (ne)plaćanje pričuve. Naime, pokazalo se, velik broj stambenih zgrada ima bar jednog suvlasnika koji odbija plaćati pričuvu, a ostali ne znaju kako ga na to privoljeti. Uz to, traže i savjete kako nametnuti pravednu podjelu zajedničkih troškova svih suvlasnika. Tu je vječna dilema treba li tražiti od vlasnika velikih kućnih ljubimaca da i za njih plaćaju troškove kao za jednu osobu, kao i kako objasniti susjedi s trećeg kata da time što zimi hoda po kući u kratkim rukavima, a drži otvoren prozor, ne “nabija” račun za grijanje samo sebi, nego svima u zgradi. Posebice je izražen i problem izbora predstavnika suvlasnika i to u dva smjera. Tako, u jednakoj mjeri ljudi od nas traže savjet za situaciju kada baš nitko u zgradi ne želi preuzeti ovaj posao, kao i kada jedna osoba na tu poziciju drži primat te ju se ne može smijeniti, iako svoj posao, prema mišljenju drugih stanara - radi loše - priča Stanić.

Velik dio energije volonteri u Savjetovalištu kroz godinu utroše i na pokušaje mirenja zaraćenih susjeda, a u tom smjeru vrijeme “potroše” i na slušanje nevjerojatnih priča i situacija dostojnih holivodskih tragikomedija.

- Ima tu svega. Od situacije da ljudi ne mogu etažirati zgradu zbog bračnih razmirica dvoje suvlasnika koji žive u istome stanu, do ozbiljnih svađa kada se suvlasnici zgrade ne mogu složiti oko obnove zajedničkih prostorija, jer se ne može postići sloga oko, primjerice, boje fasade. U zgradama zna biti i tvrdoglavih "starosjedioca" koji sebi često uzimaju za pravo odlučivati za druge, kao i njihovih poteza koji su za kaznene prijave, poput prisvajanja zajedničkih prostorija na koje proširuju svoje stanove bez pitanja. Kamen spoticanja između suvlasnika često su i podstanari koji previše buče, roštiljaju na balkonima, plaćaju zajedničke troškove za jednu osobu, dok se u stanu svakodnevno tušira njih petero... Na žalost, kultura življenja u Osijeku pala je na niske grane. Rijetke su zgrade, posebice one veće, poput onih na Sjenjaku, gdje ljudi uopće ne znaju kako im se zovu susjedi, a kamoli da si međusobno pomažu, ili da se bar poštuju. Nepovredivost vlasništva iskorištava se kao isprika da svatko unutar svoja četiri zida može raditi što želi bez da se u obzir uzimaju posljedice za druge, koje ponekad mogu biti uistinu ozbiljne - upozorava Stanić.

S novim “paketom” problema u Udruženju suočavaju se od ulaska Hrvatske u Europsku uniju, koji je suvlasnicima stambenih zgrada nametnuo niz novih obveza koje ne razumiju i niz novih troškova koje teško podnose.

- Najprije se pojavljuje problem ishođenja certifikata o energetskoj učinkovitosti koji prati legalizaciju, a u sklopu koje je na području Osijeka predano čak 12.500 zahtjeva. Naime, Zakon o energetskoj učinkovitosti predvidio je da svaka zgrada mora imati certifikat o energetskoj učinkovitosti. Sve to jer se, prema pravilniku koji je stupio na snagu još 2010. godine, objekti razvrstavaju u osam energetskih razreda te certifikatom trebaju biti definirani ti razredi za svaku stambenu jedinicu. Ulaskom u EU, zgrade bez certifikata - koji se prilaže ugovoru ako se zgrada ili stan prodaju - vlasnici stanova njima ne mogu raspolagati. Izrada certifikata opterećuje suvlasnike zgrada, jer se troškovi, ovisno o površini i kompliciranosti posla, kreću od 1000 do čak 10.000 kuna. Suvlasnici sada trebaju ugrađivati i termostatske ventile te razdjelnike toplinske energije, a to je sve ponovno velik teret za kućne budžete i izvor novih sukoba u stambenim zgradama. Jedni žele ulaganja i imaju novca, drugi žele ulaganja, ali forsiraju zaduživanje svih suvlasnika kroz kredit uz otplatu iz pričuve, dok treći nemaju ni novca ni volje da se stvar pokrene s mrtve točke - zaključuje Stanić.