U predvečerje i na sam dan Velike Gospe na tisuće vjernika iz devet sela Cvelferije, BiH i iz inozemstva pohodit će Svetište Gospe Šumanovačke, ili kako je hodočasnici zovu Skrovite Gospe Šumanovačke u Gunji, na tromeđu Drenovaca i Đurića.

Marijansko svetište, drugo po starosti u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji, napunilo je 637 godina od osnutka, a predaja s koljena na koljeno kazuje da su franjevci sagradili u Alšanu samostan prema nalogu biskupa iz Pečuha Valentina, koji je posvećen svetom Franji, a u selu Šumanovci (Swmanowcz), uz dopuštenje Pape Grgura XI., grade crkvu Svete Marije Velike. Sulejman II. osvaja 1521. Zemun i ovo područje pa tako 1526. dolaskom Turaka gori crkva u Šumanovcima. Odlaskom Turaka, fratri i starosjedioci grade na temeljima crkvu posvećenu Mariji. Drvena crkva je 1729. blagoslovljena na čast svetog Uznesenja Blažene Marije Djevice. Sadašnja crkva sagrađena je 1822. Na glavnom velikom oltaru od 1824. nalazi se štovana slika Uznesenja Marijina na nebo koja se za Velike i Male Gospe stavlja na veliki oltar građen za misna slavlja. U okruženju crkve objekti su za vjernike i svećenike građeni za brojne sadržaje koji se odvijaju tijekom godine, pogotovu za mlade, a tu je i staro groblje u koje su se ranije pokapali stanovnici Gunje, Drenovaca i Đurića. Danas samo Gunjanci. Stotinjak metara od crkve, u zaštićenom dijelu hrastove šume, nalaze se kapelica i bunar. Bunar ima svoju, kažu, legendu koju je opjevala u svojoj pjesmi Šumanovci poznata pjesnikinja Slavonije Mara Švel Gamiršek. "…Molila je Gospu, kršćana pomoći, da pronađe lijek i ozdravi oči... Zvijezdama krunjena, kao mjesec sjajna, pristupila k njoj je Gospa, divna bijela…Vidi bunar kod sedmoga hrasta! Idi i operi kod njeg bolne oči… pomoć će ti brzo i sigurno doći". - Da, u našem selu je živjela Anna Antoniutti čiji je muž gradio crkvu u selu. Imali su sina koji se odao poroku pića i kći koja se razboljela i umrla u desetoj godini. Majka je plakala i izgubila vid, ostala poluslijepa. Usnula je Gospu Šumanovačku koja joj je kazala da kod sedmog hrasta, a bilo je tada više od 400 golemih hrastova u tom dijelu šume, iskopa bunar, opere oči i vidjet će kao prije. Anna je to učinila 1905. i progledala. Njen sin se ostavio pića i postao fratar, pričaju mještani Đurića. A pravo čudo dogodilo se i ove godine u svibnju, za vrijeme nezapamćenih poplava koje su poharale sela u istočnom dijelu županjske Posavine. Podivljala Sava odnijela je sve pred sobom, a vodena stihija zaustavila se pred svetištem Šumanovci. Nikome nije jasno kako je silovita mutna voda samo skrenula i zaobišla groblje, kapelicu i bunar koji se nalaze na nižem terenu od onoga kamo je skrenula. Brojni će se mještani poplavljenih sela za blagdan Velike Gospe ponovno pohoditi Skrovitu Gospu Šumanovačku, pomoliti se i zapaliti svijeću iz zahvalnosti jer im je u katastrofi koja ih je zadesila spasila život.