Među lokalnim odnosno regionalnim svetištima zanimljivom se poviješću ponosi upravo ono u osječkoj Tvrđi.

Naime, u crkvi sv. Križa u Tvrđi, koja je među Osječanima poznatija kao crkva sv. Antuna, već se tri stoljeća časti i zaziva Gospa Osječka. No, zapravo je riječ o Gospi Judskoj, koja je u naš grad došla iz mjesta Mariagyud, odnosno hrvatski Jud, u Mađarskoj, i to još 1703. Njezin je boravak u Osijeku, prema prvotnom planu, trebao biti kratak - dok ne mine opasnost zbog koje je napustila Jud, ali se neočekivano produžio, a njezino se štovanje već u prvim desetljećima toliko udomaćilo da se od sredine osamnaestog stoljeća, odnosno od godine 1758., časti pod današnjim imenom - Gospa Osječka. Gospa Judska iz Mađarske je u Osijek stigla zbog događaja 1703. godine, kada je planula Rakoczyjeva buna, u kojoj su se rušile crkve, oltari, svetački kipovi i slike. Nakon što je i Gospin kip bio nekoliko puta orobljen i obeščašćen, franjevci su ga prenijeli u šiklošku crkvu. Kako je, međutim, ubrzo i Šikloš postao nesiguran, poslali su ga 1703. na čuvanje u franjevački samostan u Osijeku. No, spletom neobičnih okolnosti te nadasve ljubavlju Marijinih pobožnika to se čuvanje neopazice pretvorilo u trajni boravak u našem gradu. Najprije su, dakako, šikloški franjevci tražili da se kip vrati u Jud, ali su se tomu usprotivili osječki franjevci i građani Osijeka. Štoviše, angažirali su gradsku upravu i crkvene vlasti da se zauzmu za njih. Imajući razumijevanja za vjerničku želju, građanske su se vlasti obratile samom caru u Beču. Car se, pak, obratio biskupu đakovačkom Đuri Patačićua od Zajezde da ga on o svemu tome pobliže obavijesti. Biskup je caru odgovorio 19. siječnja 1711. “Po pravdi bi franjevci morali kip vratiti u Jud, ali zbog duhovnih plodova što ih je prisutnost kipa gradu Osijeku već dosad pribavila ne mislim tako.” Ipak, to nije bila definitivna presuda. Zadnju je, naime, riječ imala ­ rimska kurija. Ali i njezina je presuda bila u korist osječkih franjevaca. Tako je kip Majke Božje Judske/Osječke zauvijek ostao u franjevačkoj crkvi u Osijeku do danas. N.Z.Eberhard