Scenaristi popularne serije “Draguljareva kći” Erkan Birgoren i Betul Yagsagan, otkrivaju kako je polazna točka priče koju pratimo zapravo prilagodba jednog romana. Kako će se sve razvijati omiljeni likovi serije, kako će ljubav utjecati na osobnost likova poput Savaša i Ajšen te koji su to likovi koju su mu otežavali pisanje, scenaristi otkrivaju u intervjuu.

Je li serija “Draguljareva” kći izmijenjena u odnosu na polaznu točku priče?

- Polazna točka priče je prilagodba jednog romana. U prilagodbi romana za seriju, a posebno kad govori o jednom stvarnom vremenu, silom prilika dolazi do izmjena u fikciji. Dobijete u ruke roman od 90 ili 120 stranica i znate koliko će teksta iz izvornog djela biti raspoređeno na određene dijelove koji se snimaju. Potrebni su veliki kompromisi da biste predočili temu u tom ograničenom području i emitirali je u zadanom tempu od 90 minuta tjedno, a scenaristi balansiraju u tom sektoru i, prije svega, poznaju producente i kanale. U skladu s tim sigurno je promijenjeno.

Poklapaju li se osobnosti likova koji su obrađeni u seriji s današnjim osobama iz visokog društva?

- Mislim da je ovo pitanje trebalo postaviti tim osobama. Pišemo o onom što vidimo, o osobama koje možda poznajemo, ili smo čitali o njima.

Što će proživjeti Savaš i Ajšen u svojoj ljubavi? Kako će ta ljubav utjecati na osobnost likova?

- Isto je udahnuti život jednoj ljubavi na papiru ili je živjeti, zapravo. Prije stvaranja likova oni se pokreću prema vašim odredbama. Onda vi krenete za likom. Ako se liku u procesu stvaranja dobro usklade osjećaji i ponašanje, on se pretvara u stvaran lik i tjera vas na priču. Tako je i s Ajšen i Savašem. Imamo Savaša koji je rastrgan između ljubavi i g. Ate kojem se želi osvetiti. S druge strane je tu Ajšen rastrgana između ljubavi i ponosa. Dva lika s tako snažnom motivacijom sami od sebe rade korake prije negoli im ih mi odredimo. Katkad ni vi sami ne možete spriječiti da lik ode u sasvim drugom smjeru od onog koji ste u početku zamislili. Zato je na to pitanje moguć samo jedan odgovor: pogledajmo svi skupa!

Koji vam likovi otežavaju pisanje?

- Mislim da se na to pitanje treba pogledati iz drugog kuta. Dok pišete o nekom liku, teškoća ovisi o stupnju neuklapanja osobnosti lika u njegovo stvaranje.

U skladu s tim, ako postoje teškoće u pisanju o nekom liku, sigurno će ga sama priča, na neki način, izbaciti. Zato što ta teškoća znači cijeli lik. Ne možete pisati o likovima na silu. Hoću reći, ovog trena nemamo lik o kojem je teško pisati.

Tko kako govori? Udahnjujući likovima život, na što obraćate pozornost u rečenicama koje će koristiti?

- Likovi imaju vlastitu strukturu jezika. Primjerice, likovi Rezan i Ate pravi su pripadnici visokog društva, uglađeni gospođa i gospodin. Izbor leksika mora biti u skladu s obrazovanjem (ne govorim o školi). Kad govorimo o granicama, stvar je mnogo osjetljivija. Čak se i bijes kontrolira. Govorimo o kulturi visokog društva. U skladu s time pišete. To vrijedi za sve naše likove. Trenutno se svi jako ljutimo na Savaša i Atifa. Ne možemo im oprostiti to što su učinili. Ali kako priča napreduje, kad ih upoznamo, vidimo da je i njihova životna priča uzročno-posljedično vezana kao i životi svih nas, i na taj način ćemo ih doživjeti. Zato smo uvijek bijesni dok pišemo. I zbog toga se uživimo u osobnost lika, i zbog njihove priče koju znamo svađamo se s njima. Ne pravdam njihove postupke kao pisac, ali dok pišem o njima, razumijem ih. Drukčije ne možemo pisati. Taj prirodan osjećaj, u odnosu na bogatstvo izričaja, odražava se na jezik svih likova.

Na što obraćate pozornost dok pišete Atine replike?

- Lik Ate Katipoglua je takav da ima govor tijela i prije same replike. Katkad mi dođe da samo napišem scenu za njega. Zato što je katkad pogled, gesta i mimika mnogo dojmljivija od riječi. Posebno se pazi da je turski do krajnje granice pravilno korišten, dok govori u parabolama, da se to prenese do gledatelja.

Je li vam teško pisati seriju koja je adaptacija?

- Zasigurno je lakše udahnuti život likovima koji su izašli iz vašeg svijeta mašte. To se ne može poreći. Ali kad se prepustite likovima i priči i oni vama, nakon nekog vremena postajete obitelj. Dok kuhate čaj, iza ugla vas zaziva lik koji ste vi stvorili.

Dolazi li prilikom adaptacije do promjena u velikoj mjeri?

- Razmišljam u kojem obliku odgovoriti na ovo pitanje. Pisac ste i dok pišete stvarate jedan svijet koji ćete pratiti prije svih ostalih. Ali sigurno će se pojaviti razlike kad prebacite svoj svijet mašte na papiru u onaj koji je predviđen za gledanje. Zato što ste se, od onog trena kad ste prepustili scenarij, dužni pokoravati redatelju. Ne može biti jedan odgovor na puno promjena. Moramo vjerovati u vizualno bogatstvo redateljeva svijeta mašte, isto kao što vjerujemo u bogatstvo svojih riječi u svom svijetu mašte.