Premda se već otrcala od upotrebe, fraza “mrtvi kapitali”, i da se ne referira na slavno djelo slavnog zavičajca Josipa Kozarca, uvijek dobro dođe za popratiti neko domaće stanje stvari, napose neka materijalna dobra (državna, prije svega) koja čame prekrivena prašinom i zaboravom, a potencijal su koji svaka vlast obećava oživiti, osposobiti i staviti u funkciju, makar i prodajom strancima.

Daklem, povod ovotjednom spomenu naših, hrvatskih, državnih “mrtvih kapitala”, sasvim je konkretan. Radi se o nedavnoj odluci Vlade Republike Hrvatske da svoju imovinu, znači imovinu Lijepe Naše, ponudi na prodaju preko javnog natječaja. Da je u pitanju nekoliko objekata, bila bi to još jedna u nizu uobičajenih vijesti s Markova trga, na kakve smo već oguglali. No ovaj put u pitanju je mnogo ambiciozniji, pretenciozniji i sveobuhvatniji “projekt”, jer se na prodaju kani staviti ni manje ni više nego čak 100 nekretnina čiji je dosadašnji vlasnik država Hrvatska. I ovako, na papiru, to je najveći broj objekata ikad stavljen u ponudu za prodaju na javnom najtječaju otkako je samostalne i nezavisne RH.

Svojevrsni je to “Projekt 100”, kako mu tepaju u Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom (DUUDI). “Cilj je nekretnine staviti u funkciju, imovina Republike Hrvatske mora i može biti u službi gospodarskog rasta, treba biti pokretač razvoja jedinica lokalne i područne samouprave, ujedno i prilika za inovatore i poduzetnike, investitore, županije, općine, za sve one s vizijom i idejom”, ističe Ured u svome priopćenju javnosti.

Činjenica da se radi o 100 nekretnina i 20 milijuna četvornih metara površine, i to od neizgrađenog do izgrađenog građevinskog zemljišta te objekata, svakako bode oči i izaziva različite komentare. Sve te nekretnine nalaze se u svim županijama, no, zanimljivo, uglavnom je riječ o bivšim vojnim objektima, građevinama i pripadajućem terenu uokolo zdanja.

Koji su objekti u pitanju u Slavoniji i Baranji, mogli ste pročitati u Glasu Slavonije od četvrtka, no budući da se radi o do sada nezabilježenom pokušaju spašavanja državne imovine stavljajući ju prodajom u funkciju, nije zgorega ponoviti najvažnije. Daklem, informacija iz DUUDI-ja, između ostalog, kaže:

Kao najatraktivniji objekti u ponudi za prodaju spominju se vile u Lovranu, Opatiji, Dubrovniku i na Plitvicama, zatim bivša politička škola u Kumrovcu, Muzil u Puli, Hotel IŽ u Zadru, Češka vilu na Visu. Tu su i Duilovo u Splitu, Kovčanje na Malom Lošinju, Željezara Sisak, Goli otok, rezidencijalni objekt u Zagrebu, Data centar Deanovec te zgrada Vjesnika s pripadajućim okruženjem u Zagrebu. Podsjetimo, kako bi sve bilo transparentno i efikasno, Državni ured pokreće savjetovanje sa zainteresiranom javnošću i poziva je da se, popunjavanjem obrasca, obrati mailom na adresu projekti100@duudi.hr sa svojim prijedlozima, mišljenjima i idejama te iskazom interesa za nekretnine u državnom vlasništvu. Ta prva faza trajat će do 15. rujna 2014., nakon čega će se pristigli prijedlozi pregledati te ići u organiziranje javnih natječaja za davanje u zakup, najam, prodaju, itd. Naravno, usput je naglašeno kako je cijela akcija unutar postojećih zakonskih okvira, odnosno da će se sve odvijati u skladu sa zakonom. I da sve bude u kompletu, pregledno i jasno, Državni je ured na svojim stranicama priložio i tablicu s popisom svih nekretnina, njihovom površinom, lokacijom i kratkim opisom.

Kako će takvo “savjetovanje s javnošću” proteći i hoće li i koliko od cijele akcije biti rezultata, ostaje vidjeti. No kad se sve predstavljeno pogleda i pozorno iščita, teško se oteti dojmu kako je Hrvatska zemlja prepuna mrtvih kapitala koje nitko do sada nije znao iskoristiti. Naravno, bilo je i zakonskih bespuća oko pitanja “mrtvih kapitala” u vlasništvu RH, no sad je na snazi Zakon o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske (NN, 94/2013.), pa i to olakšava da se objekte koji godinama zjape prazni, koje je već ruiniralo vrijeme, ali i one koji su koliko-toliko očuvani i moguće ih je s malim ulaganjima brzo staviti u funkciju (makakva ona bila), napokon iz puke papirološke evidencije izvuče i proslijedi u javni natječaj za prodaju.

Druga je, međutim, stvar zašto je upravo sad taj problem došao na dnevni red. Nemali broj ekonomskih i financijskih stručnjaka upozorava da se načelno radi o ispravnoj odluci, no valja biti oprezan jer bi eventualno namaknuti novac od prodaje mogao završiti u krpanju državnog budžeta umjesto da ga iskoriste lokalna zajednica, gradovi i županije, kojima pojedine nekretnine strateški i pripadaju. Drugim riječima, bit će loše ako i iz ove akcije ostanu repovi, ako se bude manipuliralo i politiziralo oko pojedinih i te kako vrijednih nekretnina, ako se iz svega pokušaju izvući predizborni poeni, izigrati lokalna samouprava, gradovi i županije, pa jedinu korist od svega toga bude imao onemoćali proračun RH, odnosno novac namaknut od prodaje završi tamo gdje mu nije mjesto. Jer i ova akcija, kao i mnoge do sada, odmah u sjećanje priziva poslijeratnu pretvorbu i privatizaciju, čije tragične posljedice osjećamo i danas.

Ako se u ovom slučaju sve bude odvijalo po zakonu, bez mućki, transparentno i efikasno, rezultati bi mogli biti pozitivni. Jer zbilja smo se naslušali priča o državi kao lošem gospodaru svog obiteljskog srebra, koje rasprodaje ne vodeći računa o nacionalnim interesima. Nema dvojbe da treba konačno prekinuti takvu praksu, u konkretnom slučaju - treba spriječiti daljnje propadanje “mrtvih kapitala” s popisa “100 najvećih” koji je DUUDI predstavio javnosti, a u kojima se kriju stotine milijuna kuna. U suprotnom, ako od toga ne bude ništa, ili bude vrlo malo, ako sve krene u neželjenom smijeru, moći ćemo samo kukati nad još jednim dobrim planom koji je završio kao i Plan 21. Moći ćemo se dakako sjetiti i Kozarca, pa kao i on davne 1888. zavapiti nad zanemarivanjem i nebrigom za “mrtve kapitale” ne samo u ravnoj Slavoniji nego i u Istri, na Jadranu, u Zagrebu...