Englezi bi rekli „old sad story.“ Stara tužna priča. Bijelo-plavi su uzeli prvi ovosezonski bod, ali su iza sebe opet ostavili brojne upitnike.

U susretu sa Splitom (1:1) opet su nas podsjetili zbog čega u posljednje vrijeme upadaju u probleme. Jednostavno nisu u stanju pronaći balans u svojoj igri. Kod njih nema sredine, ili su očajni kao u prvom poluvremenu, ili lete po terenu kao u nastavku susreta.

Neuravnoteženost karaktera njegove momčadi dobro je iznervirala i trenera Tomislava Rukavinu. No, on je ostao džentlmen. Nakon susreta je naznačio svoju ljutnju, ali nije želio javno elaborirati o tome.

- Dobro znam u čemu je naš problem. Naravno, neću javno o tome govoriti već u svlačionici, ali otklonit ću ga u svakom slučaju - odlučno je poručio trener bijelo-plavih.

Ne treba čovjek biti doktor znanosti da bi shvatio u čemu je problem bijelo-plavih. U nekim dijelovima svijeta to nazivaju „cojones“ i „guts“, a mi na fini način za to kažemo petlja. Iako se nedostatak tog, za momčadi i sportaše općenito, važnog elementa kod Osijeka manifestira samo dok je rezultat povoljan ili djelomično povoljan za njih. Kada im mač neuspjeha počne visjeti nad glavom, onda idu „k'o avioni“. I to zna biti iritantno. Kao prvo poluvrijeme protiv Splita. Dobro, Split je jaka momčad, ali dobar dio „krivnje“ za njegovu totalnu dominaciju u prvom dijelu ima i Osijek jer se povukao, stao bez imalo napadačkih ambicija. To je teško gledati i prihvatiti i izaziva opravdano ogorčenje kod navijača. Igrači vole govoriti o tome kako je Osijek velik klub s bogatom poviješću, ali na terenu se rijetko postavljaju na taj način. Postavili su se u drugom poluvremenu i slika se, naravno, okrenula za 180 stupnjeva. Uzeli su rizik, koristili su svaku priliku napasti goste i na kraju su mogli i do konačnog preokreta, ali kako kaže i sam Rukavina: „Nismo to zaslužili jer nismo bili pravi od prve minute.“

Nogomet nije moguće uspješno igrati bez rizika ili, ako hoćete, Osijek ga tako ne može igrati. I zato se Rukavina opet sudarao s istim pitanjima. Zašto samo jedna „špica“, nije li to preoprezno? Međutim, to nije pitanje postavke igre već stanje mentalnog sklopa igrača.

- Ne igramo mi 4-1-4-1 već 4-3-3. Međutim, u prvom poluvremenu smo bili previše rezervirani u izlascima prema naprijed - kaže Rukavina.

U nastavku utakmice dogodilo se nekoliko važnih detalja koji su pokrenuli Osijek. Prvi, Josip Mišić odlučio je uzeti stvar u svoje ruke i gotovo sve opasno je kretalo od njega, drugi opet možemo vezati uz ulazak Ivana Barabana. Nije odigrao tako dobro kao protiv Lokomotive, ali on je bar okomit i gleda prema naprijed i, na koncu, Mile Škorić kada je ušao u sredinu terena. Tu je Osijek dobio ravnotežu. Kasnije je ušao i Mešanović, pa je Rukavina utakmicu završio s tri prava napadača. Zato je slika bila bolja. Ova je utakmica vjerojatno raščistila zablude oko toga tko što treba i može igrati. Osijek ima premalo igrača koji su spremni preuzeti rizik igre prema naprijed. Većina pogleda usmjerena je prema natrag i tu nema sreće. I neće je biti dok se ne promijeni razmišljanje. Agresivnost ne znači 100 prekršaja i isto toliko klizećih startova. To je samo slika momčadi čiji igrači uvijek negdje kasne. Agresivnost i presing rade se na nogama, a ne na stražnjicama.

Uglavnom, čini nam se kako je nekima nakon Splita odzvonilo kada je u pitanju prva momčad. I Rukavina nešto najavljuje aktivnosti koje idu u tom smijeru.

- Imamo nešto manje od mjesec dana za dovođenje novih igrača. I bit ćemo aktivni. Analizirat ćemo što nam nedostaje i nastojat ćemo te pozicije popuniti - poručio je Rukavina.