Na sljedećoj sjednici Savjeta programa „Rodilište - prijatelj djece“ UNICEF-a bit će razmatran zahtjev za reevaluaciju ovog statusa za osječku bolnicu, a koji je KBC Osijek dobio 2009. godine.

Naime, tijekom svibnja ove godine ocjenjivačka komisija posjetila je Osijek i Savjetu podnijela izvješće, a iako u UNICEF-u napominju da ne mogu prejudicirati odluku Savjeta, napominju da se uočava napredak u širenju programa promicanja dojenja na području Osječko-baranjske županije pa ne bi trebala postojat bojazan da bi KBC Osijek mogao izgubiti status “Rodilište - prijatelj djece”.

- Od 2007. do 2014. godine u Hrvatskoj, od 31 rodilišta njih 30 ostvarilo je naziv “Rodilište - prijatelj djece”, među njima je i rodilište Osijek, koje je dobilo ponovno taj naziv 2009. godine. Kako bi ispunilo uvjete za dobivanje tog naziva, rodilište treba dokazati da je uspješno primijenilo svih deset koraka za uspješno dojenje te poštivati odredbe Međunarodnog kodeksa o načinu reklamiranja i prodaje nadomjestaka za majčino mlijeko. Taj status nije trajan, jer se rodilišta ponovno ocjenjuju svake tri godine, napominje prof. dr. Josip Grgurić, nacionalni koordinatora programa “Rodilište - prijatelj djece”.

No, iako KBC Osijek neće izgubiti ovaj status u našu redakciju ovih je dana stiglo pismo Osječanke koja je ogorčena uvjetima i odnosom osoblja u osječkom rodilištu te je o svemu odlučila progovoriti za javnost.

- Pročitala sam kako se osječko rodilište diči titulom i zapitala sam se tko je tu lud. Pri prvom koraku koji sam učinila ušavši na Ginekologiju KBC-a postalo je jasno da je sve to samo mrtvo slovo na papiru. No, ovih sam dana naišla na termin “nasilje u porodu” i prepoznala svoje iskustvo te odlučila napisati otvoreno pismo - kaže ova Osječanka, koja je na tri stranice iznijela svoju stranu poroda u osječkoj bolnici, te nastavlja - U predrađaoni medicinska sestra mi je zabola iglu u ruku bez ijedne izgovorene riječi. Nakon što sam je pitala je li to drip, okrenula je očima i odgovorila da je. Ne samo da nikome nije palo na pamet da me pita želim li ga i slažem li se s tim da ga primim, nego se nisu udostojili niti reći što mi daju, jer sam samo jedna od mnogih na traci. Kada sam spomenula da bih željela porod na klupici i lopti, doktor je samo promrmljao nešto u stilu: “Vidjet ćemo”, jer u ovoj bolnici se to smatra “new age” glupostima i otežavajućim čimbenicima. Nakon toga su me sarkastično upitali: “Vi onda ne biste htjeli ni epiziotomiju?”, a iako sam rekla da ne želim, naravno da sam je dobila... Na kraju je sve završilo nalijeganjem laktom na trbuh, a sestra koja je to radila žalila se kako sam joj ja urlala u uho. Porod je bio izuzetno težak pa je dijete zadržano na pedijatriji, a iako sam rodila oko tri poslijepodne, informacije o stanju svog djeteta dobila sam tek sljedeći dan u podne! Razumijem kako većina medicinskih djelatnika radi u vrlo teškim uvjetima i kako su potplaćeni, rodiljama je to najsretniji dan u životu, a pretvoren je u agoniju. Oni koji bi trebali biti pažljivi i osjećajni, zajedljivi su i osorni. I ovdje se ispričavam svim divnim djelatnicima KBC-a Osijek, koji zaista daju sve od sebe i fizički i emocionalno, poput sestara na trećem katu Ginekologije, koje stvarno rade sa srcem, ali su u apsolutnoj manjini - samo je dio pisma ove Osječanke.