Apsurdistan nije zemlja nego stanje svijesti građana u regiji, pa i šire, a karakterizira ga život od apsurda do apsurda zbog nemogućnosti politike i društva da pokrenu stvari nabolje, izjavio je lani na Radiju Slobodna Europa Brano Jakubović, vođa BiH-banda “Dubioza kolektiv”, čiji se album iz 2013. upravo tako zove.

Hrvatskih “apsurdistana” je bezbroj, a klišej je uvijek isti – mali čovjek nemoćan pred državom i birokracijom. Osječki sociolog prof. Krunoslav Vukelić, kaže da je “apsurdistan” kolokvijalni izraz za zemlju s uređenjem prepunim apsurda.

– Zemlja je to u kojoj postoji more apsurdnih zakona, pravila, normi. Tu uvijek gubi mali čovjek, jer se od ljudi očekuje da znaju svaku crticu u zakonu, a oni su apsurdni, nevjerojatni, u raskoraku s praksom i životom. To će poglavito reći poduzetnici, jer se od njih očekuje da znaju svaki propis. Mi volimo istovremeno govoriti i “Hrvatistan”, kaže sociolog Vukelić.

Takvih je primjera napretek i u životu Slavonaca i Baranjaca. Brojni su (prek)lani dobili Eko-Florove ovrhe na iznose od čak tisuću kuna, a zbog dugovanja za odvoz smeća i od svega 30-ak kn. Razlog u “skoku od početne do završne cifre” – odvjetnički troškovi! Pojasnila je to tada za Glas Željka Maroslavac, čiji je javnobilježnički ured u Zagrebu bio angažiran na slanju ovrha, priznavši tada da poštari Eko-Florove zahtjeve donose u vrećama. Repovi tog slučaja vuku se i danas, on je preseljen u sudnice, jer su brojni građani uložili prigovore na možda zakonit, no potpuno nelogično isforsirani dug. Oni koji su se odlučili na opciju da odmah plate, bili su “nagrađeni” mogućnošću da plate “samo” pola od 1000 kuna ovrhe, jer tako kaže slovo zakona…

“Apsurdistan” se poigrava i s pokojnicima. Supruzi preklani preminulog 80-godišnjaka iz semeljačkog kraja šest mjeseci nakon njegove smrti stigao je iz bolnice pisani poziv “na kontrolu el. stimulatora srca”. Nakon što je šokirana obitelj nazvala bolnicu, iz nje su stigla - dva telegrama (?) isprike. Da stvar bude apsurdnija, starac je umro u toj bolnici pa je njegovu smrt bolnička administracija morala imati evidentiranom…

Marija Pleša iz Belišća lani je dobila opomenu i uplatnicu na 0,00 kn! “ Iznenađenju nije bilo kraja” - kaže Marija. Operater je slanjem uplatnice imao više troška od iznosa na koji je 'račun' glasio.

Uplatnicu je lani, no ne na 0 nego na 132.000 kn primio i socijalni slučaj, 80-godišnji starac Mate Morić, iz Paučja, doznavši tada se nalazi na listi srama poreznih dužnika za taj iznos, uz sve ine propale poduzetnike, tajkune, poslovnjake…

- Rekli su mi da dugujem HZMO-u jer nisam uplaćivao mirovinsko. Nisam, ali nikada nisam ni dobio kunu mirovine za koju sam se, kao i mnogi u selu i okolici pisali na nagovor još 1980. - prisjeća se porezni dužnik Mato događaja koji je gotovo zaboravio, a danas prima socijalku. No, za HZMO međusobni odnos stalno traje, nije odjavljen… Sada je izvješten, kao i Porezna, da od toga svega nema ništa, no opomene Mati i dalje stižu…

“Apsurdistan” i u brodskom kraju, dok RH uvozi sušeno povrće, u vrpoljačkoj Sušionici, simbolu nemara i nebrige države, sedam godina otkad je prestala proizvodnja i četiri od početka stečaja, pomaci se vide jedino u propadanju, a sada i u devastiranju nekada vrijednih postrojenja koji su već mjesecima na meti lopova. Ministarstvo je u ovaj propali projekt upumpalo 120 milijuna kuna i nitko ne zna odgovor na pitanje zbog čega Sušionica nije mogla opstati. Još je veći apsurd vezan uz Sušionicu - poklonjenih 52 ha kvalitetne državne zemlje na kojoj se danas “suši” – korov.

S apsurdnošću sustava susreo se i Miroslav Sabljak iz Našica kojeg su huligani fizički napali i nanijeli mu tjelesne ozljede, Općinski sud presudio je u njegovu korist no Prekršajni, pak, u korist napadača!

Općinski sud uzeo je u obzir medicinsku dokumentaciju, izvješće policije, iskaze svjedoka i medicinsko vještačenje te donio prvostupanjsku presudu u korist Sabljaka da mu se isplati 17.800 kn zbog povrede prava na fizičko i duševno zdravlje, dok je Prekršajni sud donio oslobađajuću presudu u korist dvojice huligana zbog nedostatka dokaza za prekršajno djelo.

No, od svih nelogičnosti, ona u Belom Manastiru svakako ulazi u konkurenciju za najimpresivniju.

“Apsurdistan” se u Belome Manastiru vezuje uz središnji, još nedovršeni trg - radovi traju već pet godina. Zagrebačke arhitektice i studentice Zrinka Grosek, Ivana Miloš, Ana Mrđa i Martina Paun, pobjednice natječaja za idejno rješenje gradskog središta, predvidjele su da na trgu bude zasađeno na stotine breza, a izvođači radova slijepo se pridržavaju njihovog idejnog rješenja. Breza proizvodi najalergeniji pelud iz skupine drveća. Istovremeno, kako tvrdi dr. Mirjana Marjanović, predsjednica Udruge Alerga, Beli je pri vrhu ljestvice koja se odnosi na postotak alergetičara u odnosu na ukupnu populaciju, budući da su ugrožena područja ona gdje alergetičari čine sedam do deset posto od ukupnog broja stanovnika... Pa, ti vjeruj u sustav.

Apsurdistan i na poplavljenom području

“Apsurdistan” kroji život i u poplavljenoj županjskoj Posavini gdje su se obećanja Vlade o brzoj obnovi i povratku života pretvorila u lakrdiju. U prvim danima premijer Milanović i svita svako malo tu su hodočastili puni obećanja. – Kakva bi mi država bili kada ne bismo mogli potpuno obnoviti tri sela?! - poručivala je vrhuška. A obnova je zapela već na startu i, čini se, ulazi u bizarnost. Izgubljen je i srpanj. Očaj ljudi sve je veći, svaka nova kiša produbljuje rane i povećava sumnje da će ljudi do jeseni useliti. Užasavanje od novih poplava. U najviše stradaloj Gunji obnova kuća još nije krenula, ni komisije još nisu završile svoj posao. Obnova je počela u osnovnoj školi uz čvrsta obećanja premijera i ministrice Mrak Tatiraš da će biti završena do početka školske godine. “A gdje će biti naša djeca? Odakle će odlaziti u školu kada su nam kuće neupotrebljive za život”, očajni su roditelji. Iluzije oko skorog povratka potpuno su se raspale, država je zakazala.

– Premijer i ministri odlaze na ljetovanje. Opuštaju se i uživaju u izobilju, a mi neka spavamo na podu, među mokrim zidovima i komarcima i jedemo kvarljive paštete, jer nemamo hladnjake. Milanoviću, dobro zavrni vodu u stanu, ne daj Bože da ti cijev pokvari užitak - poručuju Rajevčani. Bijesni su i zbog toga što stotine osoba koje žive u susjednoj BiH, a prijavljene su u njihovom selu, također imaju pravo na pomoć od 4.000 kn.

- Ovdje su prijavljeni zbog rodiljne naknade, ‘dječjeg’ i socijalke. Oni će dobiti novac, a mi, koji smo morali otići trbuhom za kruhom u podstanarstvo u Vinkovce, Osijek, Zagreb i svaku zarađenu kunu ulagali u naše kuće u selu, nećemo dobiti ništa, a sve nam je uništeno - ogorčeni su Gunjanci. Ova je poplava jasno ukazala na velik problem pograničnih područja i nesređenost države koja nema ni broj stvarnih stanovnika. Fiktivno se prikazuju i oni kojih nema.