Najnoviji podaci izneseni na godišnjoj skupštini Znanstvenog društva ekonomista o socijalno-duhovnoj nejednakosti i siromaštvu u Republici Hrvatskoj, nisu nimalo optimistični. Naprotiv, vrlo su dramatični i ne ulijevaju nadu u bolje sutra.

Prema tom izvješću Hrvatska je rekorder među članicama Europske unije, odnosno ima najvišu stopu rizika od siromaštva. Konkretno to znači da se u razdoblju od 2008. do 2012. godine stopa rizika od siromaštva u RH povećala za čak 18,5 posto! To je drastični pomak nagore s obzirom na razinu u EU, gdje se ta stopa u istom razdoblju povećala za samo tri posto. Na spomenutom skupu još je jednom upozoreno kako je sve veća razlika u visini plaća u RH jedan od glavnih uzroka nejednakosti i socijalne nepravde, a time i sve više siromašnih građana.

Kad se ovim podatcima doda dužnički problem, odnosno 316.964 građana s blokiranim računima, posve je jasno u kakvim je problemima hrvatska populacija koju “krasi” taj nimalo ugodni epitet - siromaštvo. Činjenica da smo već više od godine dana u EU, o tom pitanju nije nikakva utjeha, što se vidi i u spomenutim pokazateljima prema kojima smo, ponovimo, europski rekorderi siromaštva.

Doduše, Vlada donosi nekakve planove za borbu protiv siromaštva, no siromašnih je iz dana u dan sve više. Čak je na sjednici vlade 27. ožujka 2014. predstavljen i usvojen Prijedlog strategije borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti za razdoblje od 2014. do 2020. godine. Na papiru se sve doima studiozno, ambiciozno, ali i vrlo pretenciozno, budući de je uglavnom u pitanju puka teorija koju praksa demantira svakog dana. Ipak, spomenimo da Strategija sadrži prikaz postojećeg stanja siromaštva i socijalne isključenosti u Hrvatskoj, uzroke koji su doveli do tog stanja, te društvenu i gospodarsku projekciju kao osnovu za djelovanje. U dokumentu se također navodi, uz načelo orijentiranosti na pojedinca i njegove potrebe, koje su to najranjivije skupine društva izložene siromaštvu i socijalnoj isključenosti.

Navedena su i tri glavna prioriteta Strategije - borba protiv siromaštva i socijalne isključenosti te smanjenje nejednakosti u društvu, sprječavanje nastanka novih kategorija siromašnih i smanjenje broja siromašnih i socijalno isključenih osoba, te uspostava koordiniranog sustava potpore skupinama u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Osim toga, iz Strategije se može iščitati da su “među četiri velike skupine u najvećem riziku od siromaštva i socijalne isključenosti: djeca i mladi, starije osobe i umirovljenici, nezaposlene osobe te osobe s invaliditetom. Ako su pri tome i žene, pripadnici nacionalne ili neke druge manjine, povećava se i vjerojatnost višestruke diskriminacije”. Još je toga spomenuto u tom dokumentu. Primjerice, naglašen je strateški prioritet zapošljavanje i pristup zapošljavanju, kao i pristup socijalnim naknadama i uslugama, te osnaživanje područja skrbi o starijim osobama i područja uravnoteženog regionalnog razvoja. U obrazloženju Strategije traži se izrada načina provedbe koji će detaljnije biti razrađeni u okviru trogodišnjih programa provedbe na nacionalnoj razini. Za te će programe biti izrađeni odgovarajući dokumenti na regionalnoj i lokalnoj razini, stoji u obrazloženju strategije. Cijeli tekst prijedloga Strategije dostupan je na sljedećem linku: http://goo.gl/TrS0Ix

Pitanje je međutim što je od svega napisanoga u Stategiji do sada realizirano. Malo ili gotovo ništa. Dakle, tonemo sve dublje u siromaštvo, a Strategija skuplja prašinu negdje u ladicama Vlade. A osim podataka u uvodu ovog teksta, da se u četiri godine stopa rizika od siromaštva u RH povećala za čak 18,5 posto, bodu oči i statistički podatci, konkretno za 2012. godinu, Državnog zavoda za statistiku (DZS), prema kojima je stopa rizika od siromaštva u 2012. godini iznosila 20,5 posto. Postotak osoba u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti za 2012. je bio 32,3 posto, a riječ je o osobama koje žive u kućanstvima s vrlo niskim intenzitetom rada, odnosno kućanstvima u kojima su svi radno sposobni članovi radili manje od 20 posto ukupnog broja mjeseci u referentnom razdoblju. S obzirom na stanje u zemlji (gospodarstvo ne pokazuje znakove oporavka, sve je više građana pred bankrotom, izostaju investicije...), podatci za 2013. bit će još gori.

Nakon svega čini se da odgovori na pitanje kako smanjiti stopu siromaštva u Hrvatskoj za sada ostaju u domeni teorije. O tom problemu se kod nas zapravo raspravlja još otkako je globalna kriza zakucala i na hrvatska vrata. Primjerice, još su prije sedam godina mnogi hrvatski ekonomski analitičari i sociolozi upozoravali na nužnu sveobuhvatnu provedbu reformi kako bi se gospodarstvo postavilo na zdrave temelje, privukli strani ulagači i smanjio broj nezaposlenih. Između ostalih, ugledni splitski stručnjak, mr. sc. Zoran Malenica, u svojoj je tadašnjoj analizi istaknuo sljedeće: “Da bi se stopa siromaštva značajnije smanjila, potrebno je učiniti bitne promjene na makroplanu društva kao što su: ubrzati smanjivanje regionalnih razlika u stupnju razvijenosti između pojedinih regija u Hrvatskoj, poreznim i drugim mjerama smanjiti prevelike razlike u plaćama između pojedinih sektora gospodarstva, ostvariti godišnje stope rasta BDP-a između 5 i 7 posto uz povećanje stope zaposlenosti, uvesti sustav progresivnog oporezivanja koji bi se primijenjivao prema tvrtkama koje ostvaruju kroz duže razdoblje ekstraprofite...”.

Međutim, od svega toga do danas ništa ili tek vrlo malo. Zato ne čudi da smo i dalje u teškim problemima i da nam prijeti još veća eskalacija siromaštva. Činjenica da smo, eto, sad još i neslavni europski rekorderi po stopi rizika od siromaštva, teško da ikoga više može iznenaditi. Najgore od svega jest to što se takvom stanju ne vidi kraj...