Bivši štićenik Dječjeg doma Klasje nakon 14 godina lutanja, patnje i bijede, napokon pronašao topli dom
Objavljeno 1. kolovoza, 2014.
Saša Orgonaš do jučer je živio u potleušici bez struje i vode
Kada je 2000. godine Saša Orgonaš postao punoljetan, izašao je iz Dječjeg doma Klasje i završio na ulici. Nemajući kamo niti ikoga svog, posljednjih 14 godina proveo je lutajući, boraveći u napuštenim potleušicama, na rubu gladi. No, uz pomoć ljudi dobroga srca jučer mu se život iz korijena promijenio.
Naime njegova je teška života priča slučajno došla do članova Motokluba Osijek, koji su zaključili kako ne mogu mirno spavati znajući za njegovu nevolju.
- S obzirom na to da je Saša na listi za gradski stan bio tek na 52. mjestu, zatražili smo od Grada da mu dodijeli jedan od neuvjetnih stanova na području Osijeka i gradonačelnik je to odobrio. Mi smo se udružili, zavrnuli rukave i bacili se na posao. U tri tjedna smo za njega potpuno renovirali i namjestili stan u Ilirskoj 19. Obnovili smo sve, od zidova, do instalacija, donijeli namještaj, posteljinu, napunili ormariće hranom. Danas predajemo Saši ključeve i nadamo se da će mu ovdje biti ugodno. Ima sve, samo mu još nedostaje obitelj, a kada obitelj stigne, obećavamo da ćemo se vratiti s 'kinderbetom' - kaže Zdravko Bošnjak iz Motokluba Osijek.
Na ovu posljednju njegovu rečenicu Saša uzvraća sa smiješkom, a na licu mu se još vidi nevjerica. Kako i ne bi.
Posljednje godine proveo je u trošnom stanu u Strossmayerovoj ulici, u vlazi, bez ikakvih uvjeta za normalan život.
- Ni sam ne znam kako sam preživljavao bez struje, vode, hrane, ikoga svog... Zahvaljujem svima koji su mi pomogli da ponovno živim normalnim životom. Pronašao sam i posao i napokon vjerujem da će sada sve biti u redu - poručuje Saša.
Ivana SOLAR
U Strossmayerovoj 99
Nakon obilaska novouređenog stana u Ilirskoj 19, Saša nas je odveo u Strossmayerovu 99, gdje mu je bio dom posljednjih pet godina. Tu je najprije stanovao u napuštenom dvorišnom stanu, no kada se u stanu ubrzo urušio krov, preselio se nekoliko metara niže, u drugi, još manji objekt, bez struje, vode i mogućnosti grijanja. Tu je ostao tri godine, odnosno sve dok mu iz Motokluba Osijek nisu zakucali na vrata. Pokazuje nam “kupaonicu” u kojoj se mogao oprati samo tako da na starom štednjaku na drva zagrije vode u lavoru i njom se polije preko glave, mjesto u središtu male prostorije gdje mu je ukoso stajao krevet jer je to bio jedini dio kuće koji nije prokišnjavao...
Punoljetni i napušteni
Djeca koja odrastaju u institucijama, kada napune 18 godina, najčešće dijele Sašinu sudbinu. Naime, samo se rijetki vraćaju u svoje obitelji, odnosno završe kod udomitelja ili skrbnika, dok se ostali snalaze u skladu sa svojim mogućnostima. Njihove tužne sudbine godinama preko medija upozoravaju kako Hrvatska nema razrađenu strategiju zbrinjavanja ovih mladih ljudi nakon što uđu u punoljetnost. Ne radi se ništa da im se pomogne. Njihovi život nakon dječjih i popravnih domova ovisi tek o dobroti udruga, klubova i pojedinaca dobra srca.
TRI TJEDNA
trebalo je članovima Motokluba Osijek da renoviraju i namjeste stan za Sašu