U prvih 365 dana hrvatskoga članstva u Europskoj uniji izvoz hrvatskih proizvoda povećan je za 240 milijuna dolara.

Prema podacima Hrvatske gospodarske komore, u prva tri mjeseca 2014. godine uvezli smo poljoprivredne i prehrambene proizvode vrijedne 685,6 milijuna dolara, a izvezli smo iste takve proizvode u vrijednosti 377,9 milijuna dolara.

Većinu prehrambenih proizvoda Hrvatska uvozi u puno većim količinama nego što ih izvozi, a od toga pravila odstupaju samo marmelada, pića, alkohol, ocat i žitarice. U 2013. godini, pokazuju podaci HGK, Hrvatska je proizvela i u inozemstvu prodala tri tone krumpira, a uvezla je čak 29 tisuća tona! A to je samo jedan od primjera.

Matija Brlošić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore nedavno je upozorio na velike razlike u kvaliteti robe koju uvozimo i izvozimo. Ono što Hrvatska od prehrambenih namirnica nudi, ponajprije tržištu EU, vrhunske je kvalitete, jer tu robu kupci u Uniji ne bi kupili da je drukčije. S druge strane, ono što se uvozi u našu zemlju često nije na najvišim standardima. “Uzmite samo jabuke, na deklaraciji ne piše kad su ubrane. Uvozimo jabuke iz hladnjača stare godinu dana, čija je nutritivna vrijednost nula, nemaju ni okusa ni mirisa, a one koje mi izvozimo moraju biti sočne i taj čas ubrane”, rekao je Brlošić.

Jedna od namirnica za koju se često ističe da je nevjerojatno da je moramo uvoziti i da je ne možemo sami dovoljno proizvesti jest - češnjak. A njega godišnje uvezemo 1.800 tona i to iz Kine. Svi koji su ga kušali znaju da kvalitetom nije ni do koljena hrvatskom češnjaku, no uvoziti ga moramo. Nemamo ni dovoljno razvijenu proizvodnju ni uvjete za njegovo skladištenje do distribucije krajnjem potrošaču. Kao dodatni problem Brlošić ističe i slabo organiziran otkup, jer nekim trgovačkim lobijima više odgovara jeftin uvoz. Uz hrvatsko maslinarstvo mi kupujemo masline prerađene u Češkoj i Velikoj Britaniji, gdje ne raste ni 'm' od maslina, a gljive stižu iz Mađarske. Većina svinjetine na stolove hrvatskih građana ne stiže iz Slavonije, nego iz Nizozemske i Njemačke pa čak i iz Brazila, odakle je prošle godine u Hrvatsku uvezeno 325 tona smrznutog goveđeg vrata i plećke.

Upravo je meso jedna od stvari na koju je Brlošić nedavno upozorio u medijima: “Pogledajte smrznuto meso. Na njemu piše rok trajanja, ali ne i kada je životinja zaklana. Sve što je starije od šest mjeseci i što se ne može prodati u razvijenim zemljama EU naći ćete na našim policama. To nije otrovno, ali svakako nije ni svježe ni zdravo”, kaže. A zamrznuto meso u Hrvatsku stiže sa svih strana - iz Slovenije, Italije, Austrije, Mađarske, Španjolske, Francuske, Poljske, Rumunjske, Litve, Kine, SAD-a, Novog Zelanda, Australije, Urugvaja... Janjetina nam stiže iz Makedonije, Bugarske i Rumunjske, a smrznute kokoši iz Mađarske, Poljske i Slovenije i opet - Brazila. Nevjerojatno je da ni grah, koji baš i nije egzotična tropska biljka, ne možemo proizvesti u količinama koje bi zadovoljile hrvatsko tržište. Tu namirnicu koju često spravljamo uvozimo iz Kirgistana, Perua, Urugvaja, Argentine, SAD-a, Kanade i ponajviše iz Kine. Luk nam stiže iz Austrije i Nizozemske. Zanimljiv je i podatak da smo lani izvezli 819 tona crvenog luka, češnjaka i poriluka, a uvezli smo čak 17.637 tona tih namirnica.