Misija iskupljenja u Zadru za nogometaše Osijeka nije bila uspješna. Zadarski stadion pokazao se još jednom kao nesretno mjesto, ali ovaj put u doslovnom smislu te riječi.

Osijek je po pruženom definitivno rezultatski zaslužio više, ali u nogometu ne ide uvijek sve po zaslugama. Zadrani su na putu do pobjede imali tri aduta. Sami sebe, pomoć igrača Osijeka koji su opet primili jeftine pogotke, a nisu zabili ni iz najboljih prilika, ali i vjetar u leđa daruvarskog suca Brune Marića.

Osječani će podvući tri pogreške za koje smatraju kako su izravno utjecale na rezultat. Prva i najvažnija je regularan pogodak Josipa Barišića koji nije priznat zbog nepostojećeg zaleđa, te dvije situacija u kaznenom prostoru Zadrana koje su mogle ili morale završiti kaznenim udarcem.

- Čirjak je igrao rukom u kaznenom prostoru, a Šorša je bio povučen od igrača Zadra. Kada tome pridodamo i nepriznati pogodak Josipa Barišića, što je bila očigledna pogreška jer zaleđa nije bilo i naravno sve ono što smo promašili, nismo ni mogli bolje proći. Previše se toga okrenulo protiv nas te večeri - smatra Tomislav Rukavina, trener nogometaša Osijeka.

Osijek se jedva uspijeva nositi sam sa sobom, a ne da se još mora “tući” protiv sudaca i drugih “vanjskih neprijatelja”.

- Neće nam prozivanje sudaca vratiti bodove, ali mislim kako trebamo naglas izreći svoje nezadovoljstvo suđenjem. Stalno se priča o 'osječkom sudačkom lobiju' i NK Osijek se povezuje s njim, a nama otkako sam ja na klupi suci nisu pomogli nijednom, a bilo je odluka na našu štetu. Ponavljam, ne smatram suce glavnim uzrocima našeg poraza, ali previše se stoga dosudilo na našu štetu - kaže Rukavina.

Druga bolna točka je iritirajuća lakoća primanja pogodaka. Suparnik se doista ne mora previše oznojiti da bi zatresao mrežu Osijeka.

- Valjda smo u takvom razdoblju kad suparnici nemilice kažnjavaju i najmanje naše opuštanje, a mi ne možemo zabiti ni iz deset prilika. Oba pogotka koja smo primili u Zadru su se mogla spriječiti. Kod prvog smo loše reagairali nakon auta, a drugi je posebno čudan. Weitzer je opalio iz očaja iz pozicije koja je bila bliža sredini igrališta nego našim vratima - analizira Rukavina.

Nije htio reći, ali vratar Osijeka Zvonimir Mikulić očito je malo “zaspao” u toj situaciji. Tolika udaljenost, iskosa i još u njegov kut. Trebao je braniti...

Uglavnom, bila je to vrlo čudna utakmica u kojoj je Osijek 70 minuta djelovao bolje i opasnije, a opet je ostao praznih ruku.

- Ako sam nakon poraza protiv Lokomotive bio ljut na igrače, ovaj put ne mogu to reći. Mnogo smo bolje igrali i izgledali. Prije svega ušli smo odlično u utakmicu, kontrolirali igru punih 70 minuta. Pali smo tek nakon drugog primljenog pogotka, ali što sad vrijedi o tome diskutirati kad smo ostali bez bodova. To se jedino pamti, a nitko neće pitati što smo mi sve propustili u Stanovima - kaže Rukavina.

Popis promašaja je podugačak. Dakle, dvije grede (Škorić i Šorša), nekoliko izglednih sitacija iz prekida (Jonjić, Novaković), te nepreciznosti iz povoljnih pozicija (J.Barišić, Baraban).

Dakle, opet staro prokletstvo - realizacija. Možemo pričati o svemu i svačemu, ali to prokletstvo realizacije periodično podsjeti kako je ipak to najveći problem bijelo-plavih u posljednjih nekoliko sezona. Je li Jasmin Mešanović lijek za tu kroničnu bolest?