Objavljeno 28. srpnja, 2014.
Postoji pet vrsta hepatitisa, od kojih se hepatitis C smatra tzv. tihim ubojicom
Hepatitis je virusna upala jetre koja dovodi do oštećenja ili uništenja njezinih stanica. Može biti kratkotrajan (akutni) i dugotrajan (kronični). U nekim slučajevima akutni hepatitis prelazi u kronično stanje, ali kronični hepatitis može se također razviti samostalno. U Hrvatskoj je trenutno između 65 i 80 tisuća oboljelih od hepatitisa.
Svjetski dan hepatitisa - 28. srpnja - obilježava se jedanaestu godinu zaredom u cilju informiranja javnosti o virusnim hepatitisima i osvještavanjem važnosti ranog otkrivanja i prevencije ovih često zanemarenih zaraznih bolesti. Ove godine pod sloganom “Hepatitis: razmisli još jednom”, te uz upozorenje kako svake godine oko 1,4 milijuna ljudi diljem svijeta umire od posljedica zaraze virusnim hepatitisom. Postoji pet vrsta hepatitisa, od kojih se hepatitis C smatra tzv. tihim ubojicom, s obzirom na to da 30 posto oboljelih, ako se ne liječi na vrijeme, završava s cirozom, odnosno karcinomom jetre.
Abeceda i uzroci bolesti
Većina slučajeva hepatitisa izazvana je virusima koji napadaju jetru, a označeni su slovima od A do G.
Hepatitis A, prije nazivan zarazni hepatitis, uvijek je akutan i nikad ne postaje kroničan. Ljudi se s njim najčešće susreću prilikom putovanja u strane zemlje. Voda i hrana zagađene fekalijama glavni su izvori infekcije, i zaražene osobe ga mogu prenijeti na druge ako ne provode stroge higijenske mjere. Jedenje školjki iz vode zagađene kanalizacijom čest je način zaraze.
Hepatitisa B, prije nazivan serumski hepatitis, nalazi se u spermi, krvi i slini. On se obično širi transfuzijama krvi, zaraženim iglama i spolnim kontaktom. Trudnice s hepatitisom B mogu prenijeti virus na dijete, a virus može ući i kroz posjekline, ogrebotine te druge ozljede kože. Virus ne uništava izravno stanice, ali se čini da aktivira stanice imunološkog sustava, koje izazivaju upalu i oštećenje jetre.
Hepatitis C također se može prenijeti transfuzijama krvi, zaraženim iglama, a i spolnim putem. Osobe kod kojih postoji veliki rizik obolijevanja od hepatitisa C uključuju intravenske ovisnike o drogama, intranazalne ovisnike o kokainu, osobe koje su se podvrgle body-piercingu i primatelje transplantiranih organa. Može se prenositi i putem ozljeda na koži.
Hepatitis D može se razmnožavati samo kad se pričvrsti na virus hepatitisa B, tako da hepatitis D ne može postojati ako nije prisutan virus hepatitisa B. Kod 1 do 10 posto bolesnika s hepatitisom B poslije se razvije kronični hepatitis, a hepatitis B može postati kroničan bez akutne faze.
Simptomi
Simptomi akutnog virusnog hepatitisa mogu se pojaviti naglo ili postupno, te znaju biti i tako blagi da ga bolesnici zamijene s gripom. Gotovo svi bolesnici osjete određeni umor i često imaju blago povišenu temperaturu. Probavne smetnje su vrlo česte, uključujući mučninu i povraćanje, opći osjećaj nelagode u trbuhu ili oštriju bol koja može biti lokalizirana u gornjem desnom kvadrantu. To može dovesti do gubitka apetita, gubitka na težini i dehidracije. Nakon oko dva tjedna, tamna mokraća i žutica (žućkasta boja kože i sluznica) razvija se kod nekih, ali ne kod svih bolesnika. Oko polovica svih bolesnika s hepatitisom ima stolicu svijetle boje, bolove u mišićima, osjeća pospanost, razdražljivost i svrbež (obično blag). Proljev i bolovi u zglobovima javljaju se u otprilike četvrtine bolesnika. Jetra može biti bolna i povećana i većina bolesnika ima blagu anemiju. Kod oko 10 posto bolesnika povećana bude i slezena.
Dijagnoza
Liječniku se valja obratiti već pri prvim simptomima koji bi mogli upućivati na hepatitis, a obavezno, ako se pojavi žutica koja se prepoznaje po žutoj boje kože i bjeloočnica, tamna mokraća ili svijetla stolica.
Liječnik će potom pacijenta uputiti na testiranje koje uključuje mjerenje određenih tvari u krvi. Jedan od najvažnijih faktora koji upućuje na hepatitis je bilirubin, crveno-žuti pigment koji se normalno prerađuje u jetri i zatim izlučuje mokraćom. Naime, kod bolesnika s hepatitisom, jetra ne može preraditi bilirubin, i nivoi bilirubina u krvi se povisuju, izazivajući žuticu. Liječnici će također tražiti u krvi povišene razine enzima poznatih kao aminotransferaze, koji se otpuštaju kad je jetra oštećena. One se obično povisuju prije nego što se razvije žutica i smanjuju se kad se ona pojavi.
Ivana SOLAR
Nema čarobnog lijeka
Cilj liječenja svih oblika kroničnog hepatitisa je olakšavanje simptoma, sprječavanje razvoja ciroze, smanjenje nivoa virusa i omogućavanja preživljavanja. Kod blagih slučajeva virusnog hepatitisa ne postoji niti je potrebno liječenje lijekovima ili neko drugo liječenje. Preporuča se tek konzumacija laganije hrane te uzimanje više manjih obroka tijekom dana, tako da obilniji budu ujutro. Kao i prestanak uzimanja svih lijekove, uključujući lijekove koji se izdaju bez recepta, osim onih koje liječnik izričito prepiše ili preporuči. Bolničko liječenje potrebno je samo kod osoba kod kojih postoji velik rizik od komplikacija, kao što su trudnice, starije osobe, bolesnici s drugim kroničnim bolestima, ili oni koji imaju jaku mučninu i povraćaju pa im je potrebno davati tekućinu intravenski. Kod bolesnika kod kojih se razvije fulminantni hepatitis, tj. otkazivanje jetre, liječenje je usmjereno na zahvaćene organe i sustave. Nikakvi lijekovi, uključujući kortikosteroide, nemaju djelovanje na samo stanje. Transplantacija jetre trenutno je jedini način liječenja za spašavanje života kod fulminantnog hepatitisa i ima stopu preživljavanja do 60 posto. Bez transplantacije jetre, vjerojatnost preživljavanja je samo 20 posto.
Liječniku se valja obratiti obvezno ako se pojavi žutica koja se prepoznaje po žutoj boji kože i bjeloočnica, tamnoj mokraći ili svijetloj stolici