Kada se vijest o brutalnom zločinu proširila gradom, mnogi su pohitali prema autotržnici kako bi bili dijelom te “priče”! Iako nisu mogli prići kafiću Tiho, koji je bio udaljen nekoliko stotina metara, to brojnim Osječanima nije smetalo da iskoriste priliku za snimanje “selfija” s interventnim policajcima u pancirkama i s kacigama iza njihovih leđa. Nisu im smetala ni uplakana lica rodbine i prijatelja ubijenih, a ni malodobne kćeri Petričevićevih, koje su toga dana izgubile i majku i oca. Danas svatko može fotografirati ili snimiti videozapis i najobičnijim mobitelom. Većina to radi ne razmišljajući, želeći se zapisanim “pohvaliti” prijateljima, a neki će to pokušati prodati i medijima. Tragedija kao subotnja većini je građana “show”, ono što sada vide gledali su na televiziji, čitali u medijima, mnogi ne shvaćaju da je riječ o ljudskim sudbinama i da u određenim trenutcima treba pokazati malo pristojnosti, ako već ne empatije.(M.Bu.)