U povodu izlaska knjige Stranci pred vratima Europe, čiji je urednik, razgovarali smo s Anđelkom Milardovićem, predsjednikom Instituta za europske i globalizacijske studije, te znanstvenim savjetnikom Instituta za migracije i narodnosti.

Kako smo došli do “globalizacije ravnodušnosti” spram izbjeglica iz Sirije, pristiglih do Lampeduse, južnih vrata EU?

- Taj je termin nastao nakon posjeta pape Franje Lampedusi, kada je rekao, otprilike, kako je u duhu vremena zavladala globalizacija ravnodušnosti. I to ravnodušnosti spram svega što se događa, uključujući katastrofe koje u medijskom smislu budu aktualne nekoliko dana, a potom padaju u zaborav. Koncept 'globalizacijske ravnodušnosti' bio je i odgovor na Barrosov posjet Lampedusi, gdje je on kao visoki činovnik EU sve to vidio i ponudio tek jednokratnu pomoć od 30 milijuna eura da se ti nesretnici koje je rat potjerao tu zaustave i ne idu prema središtu EU.

Kako ideje liberalne demokracije i ljudskih prava u Europi stoje naspram zaustavljanja tih ljudi na europskom rubu?

- Ta se ideja na primjeru izbjeglica i stranaca temelji na dvostrukim standardima ili licemjerju. Na razini političkog i etičkog idealizma ili na razini normativnih teorija ljudska prava i prava stranaca se priznaju, ali kad se Europa susretne s konkretnim primjerima, onda se to pretvara u politički i etički realizam. Znači, cijela priča o liberalnoj demokraciji i ljudskim pravima pada na pitanju stranaca u Europi.

Kakav je odnos Hrvatske i Hrvata prema strancima?

- U nas je registrirano tek 22-23 tisuće stranaca i oni ne predstavljaju nikakav problem jer su raspršeni po Hrvatskoj. S obzirom na to da mi figuriramo kao turistička zemlja, mislim da smo otvoreni, ali opet postoji skepsa, manje-više kod svakoga, spram stranca. No, ona je više rezultat nepoznavanja negoli grupne ili kolektivne neuroze koja bi generirala iracionalnu nesnošljivost ili neprijateljstvo.

Broj od oko 232 milijuna stranaca/imigranata u današnjem globalizacijskom svijetu nije malen.

- Tamo gdje su najbrojniji, kod radikalnih grupa izazivaju nesnošljivost. Europa je poželjna destinacija s obzirom na diskurs o slobodama, ljudskim pravima i životnom standardu, no u zadnje vrijeme ne i najgostoljubivija. Postala je neprijateljski nastrojena, pogotovo unutar radikalnih grupa koje tako odgovaraju na krizu, nezaposlenost i socijalnu nesigurnost te imaju eksluzivističke programe prema strancima. Vade članica EU morat će redefinirati politiku prema strancima i izbiti iz ruku stranaka radikalni politički diskurs. A time i umanjiti tenzije u svojim društvima, kako bi izbjegle interni rat kultura.