Objavljeno 26. srpnja, 2014.
Nisam odmah tražio prijepis jer sam kuću plaćao na rate, kaže Petar Heper
VIŠKOVCI – Još jednu u nizu tužnih priča iz Hrvatske ispričao nam je Petar Heper iz Viškovaca. U gordijski čvor sudbina se uplela nesretnim životnim okolnostima uz dozu naivnosti, koja je dovela do toga da Petru i njegovoj supruzi Mariji danas prijeti život na ulici, bez krova nad glavom. Pokucao je na vrata našeg ureda jer, kako je rekao, nakon niza godina kucanja na vrata različitih institucija više nema snage boriti se.
- Godine 2008. kupio sam kuću u Viškovcima. Prije toga sam živio u Donjem Miholjcu. Imao sam otvoren obrt, supruga i ja prodavali smo igračke na crkvenim godovima i sličnim događajima. Na žalost, posao nije išao, dugovi su se gomilali, pa sam odlučio prodati ono što sam imao u Miholjcu, a ujedno sam tražio nešto manje, jeftinije, povoljnije. Kuću sam pronašao u Viškovcima i kupio je. Međutim, tu nije kraj nego početak moje muke - priča Petar Heper.
– Gospodin koji mi je prodao kuću kazao je kako kuća ima suvlasnike, ali da je sve u redu. Ono što mi nije rekao je da je na kući ovrha i da se na dražbi treba prodati - priča Petar kako je kupio mačka u vreći. Vjerovao je, kaže, čovjeku na riječ, to više što nije imao dovoljno novca da odmah isplati vlasnika, nego su se dogovorili da to obavi u ratama.
Dodatno se cijela priča zapleće kada si je, kazuje Petar, prvi vlasnik oduzeo život, a kuću oporučno ostavio nasljednicima, bračnom paru, od kojih je on “kupio” kuću. Međutim, prvi vlasnik, kaže Petar, imao je troje djece, koja su zatražila svoj nužni dio. Sve to nesretni Petar nije znao kada se selio iz Donjeg Miholjca u Viškovce, misleći da je kupio kuću u kojoj će pronaći svoj mir:
– Znate kako je, ja sam se raspitivao po selima gdje ima povoljna kuća za kupnju i u Viškovcima su me uputili na njih. Moja je pogreška što nisam tražio odmah prijepis, ali problem je bio što u tom trenutku nisam imao dovoljno novca. Kad sam prodao kuću u Miholjcu i podmirio dugove, nije mi ostalo dovoljno da u cijelosti isplatim vlasnika u Viškovcima.
Petar kaže i kako je kuću u Miholjcu prodavao čak pet godina, a onda se u jednom trenutku pojavio kupac, pa je Petar brže-bolje obećao da će se iseliti već u roku od mjesec dana.
– Možda sam u tom trenutku pogriješio, možda nisam, jer sam već imao kuću u Viškovcima u vidu. Kako god bilo, ja sam se u Viškovce preselio, a već nakon mjesec dana vlasnici su pokrenuli ovrhu. Od tada se sudimo, a u studenom prošle godine stigao je prijedlog za ovrhu zbog iseljenja i predaje u posjed nekretnina - kaže Petar. Rješenje do sada još, kaže, nije stiglo, pretpostavlja, zbog godišnjih odmora.
– Ne znate kako je svaki dan očekivati da vam netko pokuca na vrata i kaže da morate na ulicu. Možda i neće doći ovog ljeta, ali strahujemo od jeseni. Ne znamo kamo ćemo jer nemamo alternativu. Napomenuo bih još samo da sam dobio sudsko rješenje da mi jedan od vlasnika kuće u Viškovcima, koji mi ju je i prodao, mora vratiti novac. To se nije dogodilo, a ne vjerujem ni da hoće - kaže Petar Heper.
- Tada sam mislio da je kupoprodajni ugovor valjani dokument i da ne moram kuću prevoditi na sebe dok je do kraja ne isplatim. Ispalo je da to nije tako - kaže Petar sa strahom iščekujući deložaciju.
Maja MUŠKIĆ
Postoji rješenje
Kako bismo doznali što slovo zakona kaže o ovakvim slučajevima, jučer smo zvali i Ministarstvo socijalne politike i mladih. Rješenje za Hepere, kako su nam kratko objasnili, postoji i regulirano je zakonskim odredbama. Više pojedinosti doznat ćemo idućeg tjedna, kada očekujemo konkretnije upute o tome kome se, ne samo Petar i njegova supruga nego svi oni koje, na žalost, život dovede u ovakvu situaciju, mogu obratiti za pomoć.