Ako pitate Orahovčane zašto je lijepo živjeti u Orahovici, svaki će vam dati drukčiji odgovor. No, iz svakog će oštro i ponosno stršati upravo Orahovica. U Orahovici je lijepo živjeti zbog Orahovice.
Odakle početi, od povijesti možda ili kulturnih vrednota, spomenika, a možda jednostavno od Orahovice, samog grada u Virovitičko-podravskoj županiji, grada sastavljenog od 13 naselja, a neki kažu i od 13.000 ruža, ali ne i od oraha. Naime, Orahovica nije dobila ime po orahu - stari je naziv bio Raholca, Rakocia i slično, ali je u dugoj povijesti narodnim prepričavanjem dobila ime Orahovica.
LIJEK ZA DUŠU
Krenimo, dakle, uvodnim aperitivom crkvaračke šljivovice, pomolimo se svetom Lovri i lagano bacimo pogled s brda otkud se pruža nepregledna slavonska ravnica iz koje izvire plod ljudskih ruku začinjen netaknutom prirodom.
Ako ste za predjelo, čekaju vas kriške glasovitog slavonskog kulena, uz mekani kruh naših žitnih polja. Na meniju što ti srce poželi - s orahovačkih ribnjaka preporučuju šarana s rašlji, lovci nude čobanac od plemenite divljači iz potpapučkih šuma. Stol pun kao jezero ljeti, a bogatstvo jelovnika kao povijest Ružice grada. Samo treba doći probati, okus kvalitete traje. A desert je širokogrudnost domaćih ljudi, slatkoća dobrodošlice i na kraju zdravica s kapljicom zelenog silvanca! Sve je to, i još puno više - Orahovica.
Sjedio sam nedavno sa sve više poznatim orahovačkim piscem, upravo o gradu, Miroslavom Gazdom. Priča gospodin Gazda kako je šesdezetih prvi put došao u Orahovicu:
- U Orahovicu sam ušao starim vlakom, tzv. Ćirom. Svuda oko mene zelenilo, cvijeće, ruže, prekrasne planine u pozadini. Suklja dim iz lokomotive, divim se krajoliku, ne znam kamo prije pogledati, a moja današnja supruga kaže: Ulazimo li mi to u bajku? Meni kao novinaru i turističkom vodiču, rođenom Orahovčaninu, o Orahovici je pričati i pisati kao popiti jutarnju kavicu. Teku riječi jednostavno kao kapljice niz grlo. Svakom turistu koji dođe u moj grad, Orahovicu u startu opišem kao grad koji tri stvari čine posebnim. Čisti zrak, pitka voda i mnogi kažu dobri ljudi, hvala im na tome. Pa onda krenem niz ulicu...
Znatiželjni turisti prepuni su pitanja, a nisam stigao još reći ni jednu riječ. Kažu mi kako ovdje dišu punim plućima, toliko čistoće nigdje nisu osjetili. Na to odmah dodam kako je Orahovica 50-ih godina prošlog stoljeća imala lječilište plućnih bolesti u današnjem Centru za edukaciju osječkog Crvenog križa na tzv. orahovačkom Merkuru.
Putem nam iz vozila Komunalnog poduzeća svirne predsjednik Hrvatskog planinarskog društva Orahovica Zorko Steiner, otvori prozor vozačevog stakla i dobaci:
- Jesi rekao ljudima kako su gorje Papuk i Krndija najljepši u Slavoniji i kako obiluju stoljetnim drvećem i posebno pećinama u kojima živi 11 vrsta šišmiša. Šišmiši su osjetljive životinje i njima je posebno potreban čisti zrak, a takav samo Orahovica ima - vikne i mahne Zorko i ode dalje svojim poslom.
Da, svakako, planinarstvo je jedna od bogomdanih pozivnica Orahovici. Mnogi se dive ovim terenima, dolaze odasvud, liječe i srce i dušu čistim orahovačkim zrakom. Ne dolaze samo planinari, i biciklisti iz cijele Hrvatske poručuju kako su staze Papuka i Krndije najljepše i idealne su uopće. Kada već spominjemo Papuk, treba reći da se Orahovica nalazi u sklopu jedinog geoparka u Hrvatskoj, Parka prirode Papuk.
I tako, šećemo dalje središnjim gradskim parkom, sipam ja riječ po riječ društvu koje hodi sa mnom, pokušavajući što više približiti ljepotu Orahovice. No, moji gosti se dive onome što vide danas:
- Pogledaj ovu čistoću, urednost, nigdje ni papirića. A ono što me posebno oduševilo, danas smo puno toga prekrasnog vidjeli u šetnji od samo nekih pola sata. Lijep je ovo i mali gradić, sve na dohvat ruke - prepričava jedan umirovljeni profesor biologije iz Nove Gradiške, prelazivši preko mosta rijeke Vučice. Čuo to gospodin Martin. Orahovčanin koji redovito šeće gradskim ulicama. Naslonjen Martin tako na most pa istom tom profesoru kaže:
- Niste ni pola toga vidjeli. Pa Orahovica je što se blizine objekata tiče najpraktičniji grad u Slavoniji. U krugu od samo kilometar nalaze se Dom zdravlja, Policija, osnovna i srednja škola, trgovine..., a sve to povezuju prekrasne šetnice prepune cvijeća, trave, zelenila. Ma tko to ima, nitko - pita se i odgovora kroz smijeh Martin i ode Avenijom kneginje Ružice, kroz ružičnjak prema svojoj zgradi uz rijeku Vučicu.
ŠEĆER NA KRAJU
Nakon ručka i laganog odmora krenuli smo do Ružice grada. Ulaskom u stoljetnu šumu novo olakšanje, temperatura je oko +28. Dakle, na samo pet kilometara od središta grada temperatura je niža za punih sedam stupnjeva! Putem uzbrdo sreli smo jednog mladog orahovačkog tatu s dva puna kanistra vode:
- Išao sam tu blizu, na duzlučke izvore. Nema čišće, bistrije i finije vode od svježe orahovačke i za mene, a posebno za mog jednogodišnjeg sina. Redovno odlazim gore upravo zbog te izvorske vode - kaže Tomislav Perković.
I nakon malog uspona i 20-ak minuta hoda, evo nas na vidikovcu podno Ružice grada. Eto, vidite, kažem ja s ponosom, to vam je ljepotice, naša Orahovica na dlanu. Nakon dobrog napora i povijesnih priča, spustili smo se ponovno na jezero. Neki su se i okupali u bistroj, gotovo pitkoj jezerskoj vodi, pa smo krenuli natrag u grad. Putem pokazujem prepune sportske terene pokraj stare škole, prepuna su igrališta za mali nogomet, odbojku na pijesku, košarku i tenis.
Malo dalje u susjednom parku, središnjem orahovačkom, dječje igralište puno kao čičak. Mame i tate bezbrižno odmaraju na klupama, a klackalice, vrtuljci i tobogani škripe sve u šesnaest.
Na kraju dana, naravno, nisam mogao pustiti svoje goste iz Orahovice a da ne kušaju orahovačko vino. Najprije su se predstavili brojni orahovački vinari čija su vina višestruko nagrađivana. Šećer na kraju bilo je kušanje vrhunskih vina orahovačkog Poljoprivrednog poduzeća na čelu sa zelenim silvancem. Konačno otpratih svoju današnju grupu “turista”, mahnem na pozdrav i povedem svoju djevojku na večernju šetnju osvijetljenom i romantičnom Orahovicom. Mislim da ćemo prvo na akustičnu ljetnu večer, na terasu kluba “Blues”, pa do malog jezerca u središnjem gradskom parku i potom Avenijom kneginje Ružice i preko Avenije orahovačkih blizanaca lagano na sladoled...
Vladimir GRGURIĆ
NA ŠEST KOTAČA
Unikatna povijesna lokomotiva
Priča o orahovačkom kulturno-povijesnom bogatstvu nadaleko i naširoko je poznata. Ima se tu i te kako o čemu pričati turistima, gostima, prijateljima koji “zalutaju” u Orahovicu. Tumačio sam tako važnost sakralnih objekata, o crkvi Našašća Svetog Križa, manastiru svetog Nikole, crkvi svetog Lovre, s posebnim osmijehom i ponosom pričao legende o Ružici gradu, prstom uperio u lokomotivu “Ahcigerku”, jedinstvenu u svijetu zbog pogona na šest kotača, pa smo obišli muzej s eksponatima pronađenim u jedinom do sada arheološkom istraživanju Ružice grada.
KAD SLOVENAC HVALI
Takvu ljepotu još nigdje nisam vidio
Sjetim se tako šećući s djevojkom jedne poruke iz knjige dojmova u orahovačkom gradskom muzeju. Napisao ju je jednom gospodin Zlatko Špoljar iz Ljubljane: “Obišao sam puno svijeta, no ljepotu kao Orahovica još nigdje nisam vidio. Čuvajte svoje bogatstvo, možda i ne znate u kakvom okruženju živite. Orahovica je spomenik prošlosti, primjer sadašnjosti i jasan vidik budućnosti!”
OD HOTELA DO JEZERA
Nakon vrućine i obilnog ručka oporavak na lakšem zraku
Vraćamo se nakon obilaska lagano u središte grada Orahovice. Tu će uskoro biti sagrađen novi moderni, europski gradski trg. Tako će i promet kroz središte Orahovice biti potpuno zatvoren, iako se već i sada dijelom ne može automobilom kroz samu središnju ulicu kralja Zvonimira. Odvedoh potom svoje goste u hotel s tri zvjezdice - “Dukat” - na ručak, a isto tako smo mogli i prekoputa u hotel “Ružica grad” s četiri zvjezdice, no tamo je trenutno zabava za umirovljenike, stare noge plešu kao nekada. A ručak koji spomenuh, ma za prste polizati - domaća slavonska kuhinja, svakome na izbor, što mu srce poželi. Od čobanca, sarme, filovane paprike, pečenki i koječega drugog, delikatesno, samo treba reći što nepce voli. Nakon ručka sjeli smo u autobus, vrućih +35 u središtu Orahovice otjeralo nas je do bisernog oka prirode, orahovačkog jezera. Odmah nakon dolaska svi su zamijetili lakši zrak, a na satu koji mjeri temperaturu uz obalu jezera piše +30 stupnjeva Celzijevih.
Orahovica je, što se blizine objekata tiče, najpraktičniji grad u Slavoniji, sve je u krugu od samo kilometar...
MARTIN
U Orahovicu sam ušao starim vlakom, tzv. Ćirom. Svuda oko mene zelenilo, cvijeće, ruže, prekrasne planine u pozadini...
MIROSLAV GAZDA
I planinarstvo je jedna od bogomdanih pozivnica Orahovici, a tu je i jedini geopark u Hrvatskoj, Park prirode Papuk...