Zvijezdu hit-serije "Toscana", talijanskog glumca Roberta Farnesija, talijanski mediji godinama opisuju kao velikog zavodnika i ljepotana čija karizma uvelike utječe na popularnost projekata u kojima se pojavljuje. No, kad ovaj karizmatični glumac prodornog pogleda čuje da ga nazivaju ljepotanom, on samo odmahuje rukom i ističe kako ima čak 42 godine te da mora svaki dan trčati kako bi ostao u formi. Kad god se Farnesi pojavi u nekoj seriji, koje već godinama snima, i gledanost poraste.

Njegova uloga u "Toscani" zaintrigirala je mahom žensku publiku u Italiji, no činjenica da na talijanskom Canale 5 privlači u prosjeku pet milijuna gledatelja po epizodi, svjedoči o tome da je serija okupila vrhunsku glumačku postavu koja utjelovljuje sjajne likove u toj uzbudljivoj dramskoj seriji.

Roberto Farnesi opet osvaja...

- Da bar! No, budu li tako mislili, dat će mi da radim još nekoliko godina... Međutim, žene jako vole 'Toscanu'.

Možda zahvaljujući vama?

- Za glumca je prava sreća kad mu je publika naklonjena. Zacijelo im se sviđa moj lik: pozitivac je, iako je isprva srdit muškarac kojem su ubili oca. Da je mogao, izabrao bi drugi život, ali mora prihvatiti taj koji ima.

Nije to loš život: bogat je, lijep, okružen ženama, automobilima, vinima...

- Ova je serija 'svodnička'. Mislim, napisana je odlično, projekt je kružio tri godine 'Mediasetom', bio je više puta prepravljen i pretvorio se u vrlo jak scenarij. Likovi prolaze kroz mnoge nedaće. No ako sve odmah krene dobro, o čemu ćeš pripovijedati?

I izgled protagonista zacijelo nešto znači...

- Nije važno jesi li lijep ako ne možeš ništa prenijeti drugima, ako nemaš malo karizme. Naravno da je moja publika ženska. Na cesti me zaustavljaju i mlade djevojke i žene u određenim godinama.

Brzo recite ime glumca koji je ljepši od vas!

- Ima ih mnogo, ljepših i boljih. Želite najboljeg? Kim Rossi Stuart. No jedno ne isključuje drugo. Naravno da je Woody Allen i odličan redatelj, ali nije fotogeničan. No, vidio sam i mnoge dobre glumce koji nisu popularni, što je vrlo velika zapreka.

A vi, zahvaljujući svojoj popularnosti, snimate jednu do dvije serije na godinu.

- Započeo sam s filmom, u jednom filmu s Guerritoricom, onda sa Zeffirellijem, ali tada se, 1998. godine, nije mnogo događalo u talijanskoj kinematografiji, dok su se serije nadmoćno nametale kao industrija. I tako sam se odvažio.

Što biste voljeli iskusiti?

- Oni koji me dobro poznaju ili koji me susreću na snimanju znaju da imam tu toskansku raskalašenost. A s obzirom na moj izgled, čak bi i komedija na toskanskom mogla ispasti groteskna. No to bih jako volio.

Nisu vas nikad zvali za filmove poput "Priča iz podzemlja" ili "Diaz"?

- Volio bih da jesu, ali... Nesumnjivo je da zbog nekih projekata treba odustati od drugih stvari. Valja stati, čekati, ići na ciljane audicije, uzeti studentsku godinu. Ja sam, srećom, uvijek kontinuirano radio. No, uostalom, ne možeš uvijek u svemu biti dobar.

- Prošle sam godine snimao nezavisni film 'Izgubljene stvari', zauzeo je drugo mjesto na festivalu 'Giffoni'. To je osebujna komedija i teško ju je distribuirati. Još se čudim nekim stvarima. Recimo, film Checca Zalonea koji je na blagajnama potukao Benignijev film 'Život je lijep'. Remek-djelo, izvanredan film.

Kako li je Zaloneu uspjelo na tome filmu zaraditi više od 40 milijuna? Valjda postoji neki razlog.

- Ja imam restoran, a gosti mi dolaze po sistemu rekla-kazala. I u kinematografiji je slično. Zaloneov se film pojavio u specifičnom povijesnom trenutku, u vrijeme velike depresije. On te nasmijava, isključi ti mozak na sat i pol, i to sa stilom.

Jeste li nekom kolegi zavidjeli na nekoj ulozi?

- Mnogima. Volim komedije Paola Virzija. Mislim da je izvanredan redatelj, pravi Monicellijev nasljednik. Možda me neće jer je iz Livorna, a između stanovnika Pise i Livorna oduvijek postoji rivalitet. Zna se!