Dvadeset je godina nedovršeni neboder u središtu venecuelskog glavnog grada Santiago de León de Caracasa bio raj za tamošnju sirotinju, koja je u toj 45-katnici vidjela gotovo savršeno mjesto stanovanja koje ih nije stajalo ni jednog probušenog bolivara.

Trebao je to biti poslovni toranj Centro Financiero Confinanzas, ali je zbog venecuelske bankovne krize iz 1994. godine njegova gradnja prekinuta. Taj neboder, visok 190 metara i treća najviša građevina u Venecueli, prozvan je Davidovim tornjem (Torre de David) prema imenu bankara Davida Brillembourga, uglednog člana židovske zajednice u toj zemlji, koji je godinu dana prije umro.

Posrijedi je golemi arhitektonski kompleks koji zapravo čini šest zgrada: El Atrio (predvorje i konferencijska dvorana), Torre A (visok 190 metara s helidromom na vrhu), Torre B, Edificio K, Edificio Z i podzemno parkiralište na 12 razina. No, umjesto da ugosti bankare, financijaše i slobodne zidare, Davidov toranj je postao osebujnom vertikalnom favelom.

Ilegalnim stanarima, tzv. skvoterima, nije smetalo što u toj 45-katnici nema dizala, električnih instalacija, vodovodnih cijevi, prozora i ograđenih stubišta i balkona, a u nekim dijelovima zgrade nedostajali su i vanjski zidovi! Tamošnji specijalisti improvizacije uspjeli su dovesti nekako vodu do 22. kata, a poduzetniji stanari koristili su se motorkotačima kako bi dosegnuli više katove. Unutar tog malog grada u gradu otvoreno je više malih trgovina, pa čak i ilegalna zubarska ambulanta.

Kao simbol posrnulog kapitalizma u Venecueli (ali još više simbol vladavine pseudosocijalističkog populizma koji nije uspio zemlju bogatu naftom izvući iz krize), protupravno useljavanje sirotinje bilo je naročito podupirano tijekom režima pokojnog predsjednika Huga Cháveza, koji se volio zanositi markističkim frazama. Na vrhuncu, u Davidovom tornju živjelo je čak 2500 ljudi.

No, jeftinog, odnosno besplatnog, stanovanja više nema ni u Venecueli. Naime, nakon što su kineski bankari bacili oko na taj kompleks, tamošnje su vlasti odlučile bespravne stanare iseliti, a za tu potrebu, kako to biva u autoritarnim režimima kakav je onaj Chávezova nasljednika, vozača autobusa po zvanju Nicolása Madura, angažirana je postrojba venecuelske vojske. D.Celing